Veljača je 2001. godine. Mjesto radnje glavni grad Teksasa Austin. Preko puta tex-mex restorana u kojem sam nešto prizalogajila je trgovina oružjem. Radoznala sam! Kako to iznutra izgleda, što se nudi? U trgovini me dočekuje prodavač, mjerka me i odmah nudi desetak modela damskih pištolja koje, po njegovu mišljenju, svaka prava dama mora imati u torbici. Ispričava mi se i kaže da mi u idućih sat vremena ne može prodati oružje zato što se ured u kojem se polaže ispit za nošenje oružja otvara tek za jedan sat. Doznajem da ispit košta 50 dolara i da samo treba popuniti nekakav upitnik. Kažem da sam inozemka, a on mi odgovara da to nije važno. Za ukupno 230 dolara mogla sam dobiti dozvolu, mali damski pištolj sa sedefastom drškom i zalihu municije. Sve legalno. Nekoliko sati kasnije glasnogovornik tada već bivšeg guvernera Teksasa Georgea Busha napola je uvrijeđen što ga petnaest stranih novinara ispituje o držanju oružja i o tome misli li da to treba ipak malo postrožiti. Oružje je, kaže on, kultura i tradicija, ustavno pravo da se brani vlastiti dom i ukućani... Kao u kaubojskom filmu s radnjom u 19. stoljeću.
Ono što se u petak dogodilo u osnovnoj školi u Newtownu izravna je posljedica drugog amandmana na američki Ustav izglasanog u prosincu 1791. koji svakom građaninu jamči pravo posjedovanja oružja. Iako je Vrhovni sud 2008. dodatno definirao taj amandman, i to tako da onaj tko posjeduje oružje može ga upotrijebiti samo za samoobranu i isključivo u vlastitu domu, u praksi je teško kontrolirati je li netko uzeo oružje i zaputio se u obližnju osnovnu školu s namjerom da napravi pokolj.
Pravo na posjedovanje oružja i eventualno značajnije i ozbiljnije ograničavanje toga prava jedna je od najeksplozivnijih i najvrućih političkih tema u Sjedinjenim Državama. Ni jedan predsjednik do sada nije uspio napraviti značajnije pomake u ograničavanju toga prava, i to ponajviše zato što u Sjedinjenim Državama postoji kritična masa birača koji bi nabili na kolac predsjednika koji bi im i na minimalan način ograničio ustavno pravo iz 18. stoljeća. Ako bi predsjednik nešto takvo i pokušao, tu je Kongres kroz koji takav zakon sigurno ne bi prošao. U predizbornoj kampanji prije četiri godine, Barack Obama govorio je dosta o kontroli osobnog naoružanja i o zakonima kojima bi se ograničilo pravo na posjedovanje oružja. Njegovi birači to su tada dočekali s dobrodošlicom, no ništa od njegovih obećanja nije se materijaliziralo u prvom mandatu. Ove godine gotovo da i nije bilo riječi o oružju zato što je Obami trebao svaki potencijalni birač, pa i onaj koji u spavaćoj sobi drži arsenal dostojan manje policijske postaje.
Četrdesetak dana nakon izbora dogodio se Newtown. Svi su pustili suzu i suosjećali s obiteljima, uključujući i Obamu, ali ni on ni itko drugi nije smogao snage da tu strahovitu tragediju i smrt djece koja praktički život nisu ni osjetila, iako to možda zvuči okrutno i neljudski, iskoristi u političke svrhe. No, mnogi bi Amerikanci u ovom trenutku podržali predsjednika i zakon o ograničavanju prava na oružje, ponajprije zato da oni najranjiviji mogu normalno živjeti, bez straha da će ih netko na smrt izrešetati u školi, kinu ili trgovačkom centru. No Obamini suradnici rekli su da je sada vrijeme žalovanja, a ne vrijeme da se govori o kontroli osobnog naoružanja, obećavši da će se o tome razgovarati kada za to dođe vrijeme. Tako je još jednom taj teški problem, zbog kojeg je tijekom posljednjih nekoliko desetljeća pobijeno na stotine pa i tisuće potpuno nevinih ljudi, gurnut pod tepih isključivo zbog političkih razloga i nevoljkosti da se povrijede osjećaji i izazove bijes pasioniranih ljubitelja oružja. Zbog svega, američki politički establišment trebao bi preuzeti odgovornost za sljedeću takvu tragediju. Jer do nje će sigurno doći, jedino se ne zna kada, gdje i koliko će biti žrtava.
Netreba koristiti bilo sta i zabraniti drzanje oruzja u Americi ili bilo gdje u EU i drugim zemljama ali,oni koji drzi oruzje mora da svake druge godine ide pred komisiju lijecnika odredjenih za pregled lica koje posjeduju oruzje i da se oruzje drzi van domasaja drugih osoba. Ako se i druge osobe osposobe za rukovanje istim oruzjem ondan slijede i oni na pregled komisije odredjene za ovakav pothvat.