Premda su neke agencije objavile kako se papa Franjo usprotivio zakonima o pobačaju i eutanaziji, u njegovu govoru takvi izrazi ne postoje. Nije riječju spomenuo pobačaj ili eutanaziju. Nije ni osudio zakone kojima se to omogućava. Nije pozvao ni političare katolike na prosvjede protiv zakona o pobačaju ili zakona, koji je u Italiji u pripremi, o načinu (vjerojatno u bračnoj zajednici) života homoseksualnih parova. Samo desetak dana nakon dolaska kardinala Bergoglia s položaja nadbiskupa Buenos Airesa na položaj rimskog biskupa napisali smo da u vrijeme pape Franje više nećemo vidjeti naslove tipa “Vatikan osuđuje”. Papa Franjo ne osuđuje, već upućuje.
Najjasnije se to vidi iz nekih njegovih govora. U nedjelju 16. lipnja na misi u povodu Dana Evanđelja života (Evangelium Vitae enciklika je Ivana Pavla II. o životu i smrti, nap. a.) papa Franjo govorio je o životu i smrti, ali nije izgovorio izraze kao što su pobačaj, eutanazija, zaštita života od začeća do prirodne smrti, zaštita braka između muškarca i žene.
– Egoizam donosi laž kojom se želi prevariti sebe i bližnje, a deset zapovijedi nije himna negiranju, već naznačuju slobodan život. Deset zapovijedi znači “da” Bogu, ljubavi i životu – kazao je Franjo.
– Čovjek često ne izabire život, ne prihvaća “Evanđelje života”, već se prepušta vodstvu ideologija i logika koje postavljaju prepreke životu, koje ga ne štuju jer su diktirane egoizmom, interesima, profitom, vlašću, zadovoljstvom, a ne ljubavlju i traganjem za dobrim za druge – kazao je Franjo. – Kažimo “da” ljubavi i “ne” egoizmu, kažimo “da” životu i “ne” smrti, kažimo “da” slobodi i “ne” ropstvu i tolikim idolima današnjice, odnosno kažimo “da” Bogu koji je ljubav, život i sloboda i koji nikada ne razočarava – kazao je papa Franjo pred prepunim Trgom sv. Petra.
Evo, to je kazao o životu i smrti bez jakih riječi koje često i zastrašuju pa u nekih izazivaju suprotne osjećaje od željenih. Nije zaprijetio ni onima koji se nisu pridržavali ili se neće pridržavati tih naputaka. Ne viče protiv zakona koji krše tzv. nepovredive vrijednosti kršćanstva, već upućuje. Kaže da “čovjek koji želi afirmirati samoga sebe zatvarajući se u vlastiti egoizam i stavljajući se na položaj Boga završava sijanjem smrti”.
Tako je govorio i 12. svibnja na Trgu sv. Petra pozdravljajući sudionike “Marša za život” koji su možda htjeli čuti oštrije izraze protiv zakona kojima se ne štiti život od začeća do smrti kakve su često upotrebljavali i Ivan Pavao II. i posebno Benedikt XVI. Vjerojatno su “razočarani” papinim riječima ostali i francuski katolici zauzeti u borbi protiv istospolnih brakova. Franjo nije nikada upotrijebio izraz homoseksualni ili istospolni brakovi. Primivši 15. lipnja u Vatikanu francuske parlamentarce, članove Skupine prijateljstva Francuske i Svete Stolice, papa Franjo naglasio je da “načelo sekularnosti koja upravlja odnosima između francuske države i raznih vjeroispovijesti ne treba po sebi značiti neprijateljstvo prema vjerskoj stvarnosti ili pak isključivanje religija iz društvenoga područja i rasprava koje ga oživljuju” te se osvrnuo na dužnost parlamentaraca, koji predlažu i donose zakone, ali ih mogu i ukinuti. To je sve, odnosno nije francuskim parlamentarcima kazao koje zakone trebaju ukidati, a kamoli da je spomenuo zakon o istospolnom braku koji je uzbudio francuske katolike.
Kako tumačiti papine riječi? Kada je Franjo 27. travnja primio predsjednika Talijanske biskupske konferencije kardinala Angela Bagnasca, govorio je o promicanju kršćanskih vrijednosti. Bagnasco je protumačio kako to znači i da su zakoni o gay brakovima “težak ‘vulnus’ (uvreda, povreda prava, nap. a.) obiteljima”, a to je ponovio i koncem svibnja kada je takav zakon donesen u Francuskoj.
Papa Franjo primio je talijanske biskupe 23. svibnja i nije govorio o zakonima kojima se legaliziraju homoseksualni brakovi. Među političarima katolicima postoje, da tako kažem, dvije škole razmišljanja o takvu papinu držanju. Jedni smatraju da će ipak, prije ili kasnije, jasno citirati pojedine izraze i zakone. Drugi drže da Franjo nikad neće osuditi neki državni zakon i uvijek će govoriti o dobrome koji treba slijediti. Eventualne prigovore nekim zakonima, prema takvu tumačenju, prepušta lokalnim biskupskim konferencijama ili možda još više lokalnim političarima. Papa Franjo vjerojatno vidi da je to način na koji bi trebala djelovati sekularna država.
