Mirna šetnja kvartom za jednu zagrebačku obitelj početkom je tjedna završila tragično. Žrtva nije bila ljudska, već je stradao njihov voljeni pas. Povezanost i ljubav koja se rodi u sklopu tog životinjsko-ljudskog odnosa i bol koja uslijedi nakon gubitka živog bića ne mogu shvatiti svi, no opasnih pasa ima u svakom kvartu, a ako jedan takav rastrga drugog, treba razmisliti postoji li i opcija da bi, umjesto psa, sljedeća žrtva mogao biti i čovjek. A možda i dijete koje se igra u parku...
Vlasnicima takvih pasa još nitko nije stao nakraj. Ako su i dobili kakvu kaznu, bila je to ona novčana, no takva naknada ne može vratiti natrag odanog prijatelja s kojim si svakodnevno šetao i dijelio s njim život, a kamoli ljudski život.
Veterinarska inspekcija tvrdi kako će, u slučaju ponovnog napada, psa poslati na eutanaziju, no takvog slučaja još nije bilo. Mora li se dogoditi da opasan pas ozbiljno ozlijedi čovjeka kako bi se napokon riješio problem?
