Ničim izazvani - jer od kampanje za referendum o članstvu u Europskoj uniji nema još ni traga, obavještavanje građana o prednostima članstva također se baš ne primjećuje, a o hrvatskim polazištima i ostvarenjima u pristupnim pregovorima, iako se već privode kraju, hrvatska javnost zna malo ili nimalo - Hrvati kao da odjednom odustaju od euroskepticizma. Naime, još proljetos, u istraživanju koje je za Eurobarometer Europske komisije provela agencija Puls, samo je 26 posto hrvatskih ispitanika smatralo da je članstvo u EU za Hrvatsku dobro, a 31 posto tvrdilo je suprotno; da će se Hrvatska članstvom okoristiti vjerovalo je istodobno 38, a da neće čak 45 posto Hrvata.
A u protekloga vikenda objavljenome istraživanju koje je jesenas također proveo Puls – dakle, metodološki posve usporedivome – za članstvo Hrvatske u EU izjasnilo se 48, a protiv 37 posto ispitanika! Pristalice članstva u većini su u objema spolnim te u svim obrazovnim i područnim skupinama. Na referendum o pristupnome ugovoru, pokazuje nadalje Pulsovo istraživanje, sigurno bi izišlo 51 a vjerojatno još 19 posto Hrvata, od kojih bi 63 posto glasovalo za!
Treba pričekati jesenski Eurobarometer, koji će biti objavljen u drugoj polovici siječnja, ne bi li se iz odgovora na sva u njemu postavljena pitanja točno razabralo što je do te promjene dovelo. No, već se iz ovogodišnjega proljetnoga Eurobarometera odgovor može naslutiti: tada je u EU povjerenje imalo 34 posto Hrvata, dok ih je hrvatskoj vladi vjerovalo samo 13, a Saboru tek 12 posto.
U međuvremenu se vlada opetovano dokazala nesposobnom da potakne gospodarski oporavak, koji je u zemljama članicama EU već započeo; Poljska je, pak, kroz krizu jedrila uz rast BDP-a od 2,5 posto – nije, dakle, bila upala ni u recesiju, a nekmoli u hrvatsku depresiju.
U Smjernicama gospodarske i fiskalne politike do 2013. godine, koje su Banski dvori nedavno objavili, predviđa se nastavak propadanja. Naime, prema tim bi smjernicama BDP u ovoj godini pao za još 1,6, a u 2011. porastao za 1,5, u 2012. za dva, te u 2013. godini za 2,5 posto. Što znači da bismo nastavili izjedati sami sebe. I to ne salo, koje smo davno pojeli, nego mišiće! Jer samo da uredno vraćamo dugove trebao bi nam BDP rasti četiri posto godišnje. Tek iznad te stope imali bismo štogod staviti na stranu za štednju koja bi mogla početi stvarati osnovicu za nova domaća proizvodna ulaganja, ili za potrošnju, koja bi također mogla potaknuti rast.
No, vlada u istim smjernicama navješćuje nastavak zaduživanja: za 2011. predviđa, naime, prihode od 108, a rashode od 122 milijarde kuna; u 2012. namjerava uprihoditi 114 a potrošiti 125, te u 2013. uprihoditi 121 a potrošiti 127 milijarda. Naviješteni očekivani negativni suodnos proračunskih prihoda i rashoda ukazuje na to da vlada ne želi ili ne zna poticati gospodarski rast, nego bi i dalje samo krpala proračunsku rupu. Slijedeći vladine smjernice, morat ćemo se, dakle, zadužiti za još tridesetak milijarda kuna, kojima nećemo stvoriti nikakvu novu vrijednost; novim ćemo dugom samo dodatno opteretiti buduće naraštaje.
Osim načelnoga podupiranja ovoga te podrške onome, smjernice ne sadrže nikakve jasne mjere gospodarske politike. Da li iz neoliberalne ideološke zatucanosti ili iz pukoga neznanja, čini se da se vlada i dalje oslanja isključivo na to da će oporavak zemalja u okruženju povući i hrvatsko gospodarstvo. Te da će nam, nakon ulaska u EU, u razvoju pomoći izdašni europski fondovi. Valjda opet sami od sebe, ili snalaženjem samih građana/poduzetnika/poljoprivrednika koji bi novac iz njih trebali povući.
Nije u takvu bezizlazju čudno da se Uniji sve više počinju utjecati i građani. Pa makar o njoj ne bili predobro obaviješteni.
Građanima je već dosta i lopovluka i korupcije i HDZ-a i SDP-a i Europske unije i uopće ne vjerujem da bi se u ovom trenutku za (ako bi bio referendum) za ulazak u EU izjasnila natpolovična većina građana... Ne nakonon silnih otezanja, nakon što su se uvjerili da postoje dvostruka mjerila po svim pitanjima - od Haškog suda do granica, brodogradilišta i pravosuđa.. Ne nakon što svakodnevno svjedočimo o potpunoj nekompetenciji na svim razinama u državi. Posebno ne nakon što vladajuća stranka svojim \'ekonomskim mjerama i akcijskim planovima\' svakodnevno građanima otima i ono malo nade (ne vitra) u bolju budućnost...