Zagrebački Sarajlija Rusmir Halilović (65) stručnjak je kojeg najtrofejniji hrvatski košarkaški trener Mirko Novosel iznimno cijeni, piše sportski tjednik Max!
No, ni to mu u životu puno ne pomaže jer se njegov angažman zasad svodi samo na praćenje utakmica svih uzrasta i rangova natjecanja.
Kao savezni trener reprezentacije bivše države Rusmir je još davnih 80-ih po nekoliko mjeseci svakog ljeta u svojim rukama imao niz kasnijih NBA igrača, a među njima i Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dina Rađu, Vladu Divca i Žarka Paspalja. Iz tog vremena ga pamti i Biserka Petrović koja ga je nedavno srela i začudila se kad joj je rekao da ide učiti:
– Molim te, daj mi reci od koga ti to nakon 43 godine trenerske karijere možeš još učiti?
– Od Jasmina Repeše.
Tu je razgovor i završio jer se Rusmir žurio na Jaskov trening.
– Ja ne pratim samo Repešine treninge, nego i način na koji se za njih priprema. On uvijek na trening dolazi ranije da bi imao veću koncentraciju.
S Draženom od predkadeta
Što iskusan trener poput Halilovića uči od 13 godina mlađeg trenera?
– Repeša je formirao radni tim koji funkcionira kao švicarski sat. Mikrociklusi rada debeli su mu kao romani Dostojevskog. On toliko analizira suparnika da o njemu zna više nego o samom sebi, a da bi mogao izdržati visok ritam rada vlastitih treninga, on ima i privatne programe da bi održao svoju energetsku moć. Njegovi igrači cijeli trening moraju egzistirati na pragu boli inače su na udaru njegova detektora laži koji se pali čim je netko malo ispod 100 posto. Osim toga, čovjek je u dva mjeseca stvorio dvije euforije, jednu u reprezentaciji, a drugu u klubu.
Gledanje Repeše na jedan je način Rusmira čak i obeshrabrilo.
- Shvatio sam da ne bih mogao biti takav seniorski trener, ali bih mogao proizvoditi i pripremati igrače za njegov sustav. Vjerujem da mogu proizvoditi igrače s izvanserijskim navikama, s vještinama za obranu od 70 koševa i napad od 90 koševa, znam igračima pronalaziti poziciju.
Što je prava pozicija za Darija Šarića oko kojeg se lome stručna koplja?
– Njegova je igra na pozicijama četiri i pet štetna za njegov razvoj jer u NBA na toj poziciji nikad neće u potpunosti realizirati svoj potencijal dok bi na poziciji razigravača čak i u NBA ligi postigao nemoralnu cijenu. On ponekad bljesne takvim dodavanjima da ne možeš vjerovati. Njegova prednost u odnosu na sve razigravače s njegovih 208 cm je enormna.
Kažu da nema dovoljno brze noge za tu poziciju, pa čak ni za trojku?
– A ja kažem da ima i da uz dodatak malo individualne taktike on može čuvati svakoga.
Kako se u selekciji određuje igrač za playmakera?
– U većini slučajeva to vam ide “ti si najniži, ti ćeš igrati razigravača” a to je pogrešno. Ako on može kontrolirati loptu i istodobno vidjeti raspored četiriju suigrača, vidjeti svih pet protivničkih igrača, čitati igru i još k tome komunicirati s trenerom, on je idealan, neovisno o tome koliko je visok.
Kao primjer igrača na dvije pozicije naveo je Dražena Petrovića.
– Kod mene je igrao od predkadeta do seniora i zbog njega sam stvorio sustav timske taktike gdje on na početku utakmice igra jedan na jednoga, a kada bi uneredio sve taktike individualne i kolektivne obrane, kada bi na sebe navukao pet igrača, onda je prelazio na drugu fazu. Ona je značila igru za druge, pa su jedni dobivali loptu na zicer, a drugi na otvoreni šut, gdje su obično bili igrači poput Cvjetićanina i Perasovića koji kada vide koš, gotovo ti je.
Nije obećavao zlata...
Kod Dražena smo došli i do termina “forsirajući tretman mladog igrača”.
– U masovnoj košarci svi trebaju igrati jednako, no u vrhunskoj to ne može biti. Tu trebaju igrati oni koji imaju veći potencijal, a ne, kako je to u praksi, oni koji su imali brži biološki razvoj. Kada ovi nadareni uđu u dobre programe, onda ih ovi kojima su bili rezerva već sa 20 godina žicaju da ih on uvede na utakmicu jer su već prestali igrati.
Takav pristup mu je i donio posao saveznog trenera za mlađe uzraste.
– Na razgovoru u Beogradu, u ondašnjem Košarkaškom savezu Jugoslavije, svi su konkurenti obećavali da će s klincima osvojiti zlato, a ja sam im rekao da ja neću, ali ću napraviti igrače koji će kao seniori osvojiti europsko zlato.
Rusmir je bio spreman u bivšoj državi prevrnuti svaki kamen ne bi li pronašao neki potencijal.
– Moje je načelo bilo da u stvaranju selekcije počinjem raditi puno ranije nego ostali. Imam velik broj kontrolnih treninga na kojima kroz raznorazna testiranja dolazim do procjene perspektivnosti. Jedan je od načina da im dam slobodnu igru i onda gledam kakva tko rješenja izvlači. Ako ja sa strane vidim pet dobrih rješenja, a igrač više puta izabere loše, onda ja kažem “ovoga prekriži”. Ako netko povremeno nađe jedno od mojih pet rješenja, ja kažem ovoga podcrtaj. Ako se, pak, nađe netko tko pronađe bolje rješenje negoli pet mojih sa strane, onda kažem “zaokruži”.
Mislim da to što se dogodilo Marku Tomasu ima veze s kemijskim spojevima u lokomotornom sustavu. Njegovu organizmu, koji stalno radi na visokom energetskom stupnju, očito nedostaje neki kemijski element
Takav se slučaj upravo dogodio kada je prvi puta vidio Kukoča.
– Prvi put sam ga vidio na testiranju igrača u Splitu, na kojem je bilo 50 klinaca. Primijetio sam ga na jednom košu, karikirat ću, jedva da se vidio jer je toliko bio tanašan, no primijetio sam umijeće s loptom. On bi ispod koša loptu zavrnuo čas ovako, čas onako i meni je to bilo dovoljno. Da sam Kukoča tražio po tjelesnim predispozicijama, ne bih ga nikad našao.
U današnjoj košarci inzistira se na energiji, a nju Rusmir dijeli prema vrsti mišića koji se u određenom kretanju koriste. Nažalost, jedan naš energičan igrač sa svojim mišićima nema sreće, a Halilović o tome kaže:
– Mislim da to što se dogodilo Marku Tomasu ima veze s kemijskim spojevima u lokomotornom sustavu. Njegovu organizmu, koji stalno radi na visokom energetskom stupnju, očito nedostaje neki kemijski element i to bi se moglo otkriti u nekim laboratorijima u Njemačkoj i SAD-u, pa možda čak i kod nas. Njegova duša, koja se ne štedi, povuče, a tijelo nema goriva i zato se ozljeđuje.
Razvoj igrača je matematika
Tomas je iz košarkaške obitelji u kojoj je utjecaj roditelja bio pozitivan. No, što Rusmir misli za današnje roditelje obećavajućih klinaca.
– Oni imaju vrlo nezahvalnu ulogu. Oni su obično u naponu svoje radne snage, a dijete trenira dvaput dnevno i treba ga razvoziti, a neki gledaju i treninge. Osim toga, mora ga hraniti, oblačiti, mora štititi svoj posao. Na koncu, s takvim obimom ulaganja oni sebi daju pravo da kreiraju i igru i ponašanje djeteta, a to je katastrofa. A još veća je katastrofa kada se dogodi da roditelj zna više od trenera, jer kada je sport u pitanju, dijete može imati samo jedan autoritet. Tada se događa da dijete ne zna koga će slušati, a za sve probleme koje ima zove roditelje da mu pomognu, što nimalo ne potiče razvoj praga tolerancije.
Zar utjecaj menadžera na psihu mladih ne može biti još pogubniji?
– Zamislite situaciju... Sve ide kao po loju, stvaraju se navike, dijete napreduje, izabrano je u ekipu i onda se odjednom pojavljuje osoba koja ne ulaže ništa, ali ima vrlo zanimljive priče koje pušta kao DJ glazbene brojeve. Taj isti izvodi roditelja na večeru i pušta mu pjesme jednu za drugom i čim se roditelj počne kretati “u ritmu muzike za ples”, sve se mijenja.
Rusmir je diplomirao fiziku i matematiku pa je i logično da za igrački razvoj kaže da je čista matematika.
- Od šeste do 22 godine košarkaš otprilike ima 3000 okupljanja u obliku treninga ili utakmica i u tom razdoblju on mora proći 300 lekcija.
Iskusan stručnjak ima kreativne i inovativne ideje o tome kako izgubiti što manje talenata u pretvaranju u seniore i kako da se od Šarića, Hezonje, Arapovića, Bošnjaka, Mazalina, Bendera, Žižića, Zubca i ostalih talenata izgradi hrvatski dream team.
- Savez bi se trebao zauzeti za to da se u Zagrebu formira neka vrsta kampusa, da svi najnadareniji klinci treniraju u Cedevitinu domu pod Repešinim nadzorom. Pri tome, dakako, interes moraju imati i njihovi klubovi za koje bi vikendom igrali, a nakon toga bi se opet vraćali u kampus. Oni bi u Zagrebu imali dovoljan broj raznoraznih suparnika, a bilo bi dobro i kada bi se opet išlo na školske turneje u SAD.
ovaj je 102 koji je stvorio drazena,kukija itd, smijesno. Jedini projekt za njega je - mirovina