Manu Chao i bend La Ventura sinoć su u Zagrebu predstavili ogoljenu i siroviju verziju svojih hitova “Me Gustas Tu”, “Clandestino”, “Rainin In Paradise”, “Mr. Bobby” i mnogih drugih. Bez policijskih sirena, efekata videoigrica, mijenjanja TV kanala i drugih zvučnih efekata karakterističnih za albume i ranije turneje, bend je skučen na gitare i bubanj, ali nije ništa manje energičan, pankoidan, angažiran, vruć i, da, seksi.
Uostalom, Manuova je glazba toliko zarazna da već s dvije akustične gitare postiže čudo, kao što se dalo vidjeti u Kusturičinu dokumentarcu o Maradoni. U jednom od najdirljivijih scena viđenih posljednjih godina, Chao i njegov gitarist Madjid Fahem izvode akustičnu verziju “La Vida Tombola” pred palim nogometnim superidolom, izazivajući suze na oči i njemu i mnogima od nas. Ta je pjesma i sinoć bila jedna od najdirljivijih.
Ako njih dvojica s akustičnim gitarama izazivaju sami takve izljeve emocija, onda zamislite što se događa kada Fahem ima uza se elektriku i wah wah pedalu, a iza njih bubnjar Phillipe Teboul radi vježbe iz isključivo dva glazbena polja: reggaea i hardcore punka.
Manu Chao jedan je od najizvornijih i najoriginalnijih govornika i predvodnika glazbene pobune protiv globalizacije i ostalih zala suvremenog zapadnog svijeta, ali pritom ne zamara nego poziva na ples i na slavljenje života. Tako je sinoćnji nastup u Domu sportova bio poput golemog antiglobalističkog punky-reggaea partyja za više od četiri tisuće ljudi, dok ih je još najmanje toliko ostalo doma jer na vtijeme nisu nabavili karte. Takav je koncept dao i vrlo uvjerljiv i dobar razlog zbog čega Manu Chao nije dopustio da se koncert iz male dvorane Doma sportova, koja je vrlo brzo bila rasprodana, preseli u veliku dvoranu. Ovakav pristup traži, odnosno postiže puno više u izravnijem susretu s publikom kojoj se Manu Chao već dugo svojim vrućim latino punkom lakše uvlači u tijela od bilo kojeg drugog izvođača današnjice.
Jebo te ovakav naslov!!!