Na nedavno završenim petnaestim po redu Gumbekovim danima u zagrebačkom Histrionskom domu nagrađen je i legendarni hrvatski radijski i televizijski novinar, publicist, urednik i autor nekih od najpopularnijih domaćih radijskih emisija Vojo Šiljak. Festival koji uporno njeguje zahtjevnu i gotovo izumrlu formu kabareta nagradio je čovjeka koji je desetljećima nezaobilazno ime hrvatskih pozornica, kako onih glazbenih, tako i onih drugih, kazališnih, medijskih, sudbinskih, pjesničkih, boemskih...
U obrazloženju nagrade kojom su histrioni počastili Šiljka za izniman doprinos oživljavanju kabareta i preko granica kazališta članovi ocjenjivačkog suda Tomislav Kurelec, Marta Crnobrnja i Branko Babac napisali su: "Izrazito duhovit, virtuoz u korištenju komičnih detalja, Vojo Šiljak već je u prvom hrvatskom talk showu 'Mali noćni razgovori' početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća pokazao izrazitu sklonost kabaretskom stilu vođenja razgovora, a to je bila odlika i velikog broja njegovih radijskih emisija na Radio Zagrebu i Hrvatskom radiju sve do emisije 'Ulicama kružim ne bih li se sreo'. A i danas je gotovo svako njegovo pojavljivanje u medijima i na sceni vrhunski kabaretski nastup koji oduševljava publiku."
A početkom ove godine osamdesetogodišnji Šiljak ušao je teatralno i na elitni muzejski teritorij pa je u Gradskom muzeju Bjelovara, njegova rodnog grada, otvorena izložba prilično nazvana "Taxi za Bjelovar", koja i nazivom asocira na Šiljakovu poznatu radijsku emisiju "Taxi za Babilon". Povod za ovu izložbu koja je bila otvorena u siječnju i veljači ove godine Šiljkova je donacija radijske i televizijske ostavštine bjelovarskom muzeju, raritetna i to ne samo u hrvatskim okvirima. Kako se može iščitati u opsežnom katalogu, pravoj maloj monografiji o životu i djelu Voje Šiljka, koju je više nego profesionalno uredila Silvija Sitta, prvi razgovori o Šiljkovoj donaciji rodnom Bjelovaru započeli su još prije desetak godina, u vrijeme kada je ravnatelj Muzeja bio arheolog i povjesničar umjetnosti Mladen Medar. Do konačnog dopremanja ostavštine u Muzej proteklo je nekoliko godina, a darovni ugovor potpisan je tek krajem 2019. godine, u vrijeme kada je na čelu Muzeja bio Milan Pavlović.
Multimedijalnom izložbom u bjelovarskom muzeju održanom početkom ove godine koja je izazvala jako puno pozitivnih reakcija, donacija Voje Šiljka konačno je predstavljena građanima Bjelovara. I premda je većinu profesionalnog života Šiljak proveo izvan Bjelovara, uglavnom u Zagrebu, jer je za Radio Zagreb radio punih trideset i sedam godina, brojna njegova profesionalna i privatna druženja, ali i aktivnosti itekako su vezane za Bjelovar i njegove manje ili više poznate stanovnike. I kao što je Šiljak kroničar Zagreba, hrvatske glazbene scene, hrvatskog pjesništva i književnosti, hrvatskih viceva i pošalica, hrvatskog radija i televizije, te prava hodajuća enciklopedija hrvatske prošlosti i sadašnjosti, to je isto i za Bjelovar, grad koji je iznjedrio brojne važne osobnosti hrvatskog kulturnog života.
Doduše, u katalogu Šiljkove izložbe možemo saznati da je Vojo rođen 27. rujna ratne 1941. godine u selu Bolču, dvadeset kilometara udaljenom od Bjelovara, kao sin jedinac dobrostojećih poljoprivrednika Anke i Branka. Gimnaziju Vojo pohađa u Bjelovaru, kada stanuje kod rođaka. Iako se školuje u gradu rukometa, mladog Voju privlače pisanje i gluma pa u časopisima za mlade objavljuje prve pjesme i eseje. Već krajem 1957. godine sudjeluje u kreiranju i nastanku omladinskog časopisa Naš list, u čijoj je redakciji i kasnije poznati pjesnik Željko Sabol. Tih se gimnazijskih godina Vojo Šiljak javlja i kao novinarsko pero, a prvi čovjek kojega je intervjuirao bio je veliki pisac Branko Ćopić, prvi u nizu blistavih književnih imena koje je Vojo neformalno ispitivao ne zaobilazeći ni škakljiva pitanja.
Uključio se Vojo i u rad Gradskog narodnog kazališta u Bjelovaru koje je od 1951. godine pod upraviteljstvom Ede Špoljara imalo i profesionalni status. Šiljak je bio član Omladinske pozornice koju je oformio glumac Davor Mladinov. Iako nakon gimnazije dobiva ponudu za zaposlenje u Bjelovarskom listu, Vojo se odlučuje za studij u Zagrebu, gdje i počinje njegov radijski i televizijski put. Tako 1960. upisuje studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a od 1962. studira i na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka kao pripadnik prve generacije studenata.
Vrlo brzo postaje suradnik emisije Radio Zagreba "Studenti za studente" u kojoj čita i svoju humoresku. Piše za Telegram, Studentski list, Prosvjetu... U redakciji Telegrama tada su Slavko Mihalić i Dubravko Horvatić, Petar Selem i Nenad Turkalj. Šiljak prolazi i audiciju u Pionirskom kazalištu koje vodi legendarna zagrebačka pedagoginja Zvjezdana Ladika, a uključuje se i u rad Studentskog kulturno-umjetničkog društva Ivan Goran Kovačić, gdje se upoznaje s glumcima kao što su Fabijan Šovagović i Sven Lasta.
Već 1963. zajedno s s Markom Damjanovićem, Antom Bekićem, Mladenom Božovićem i Sekom Becić utemeljuje pjesničko-recitatorsku manifestaciju Goranovo proljeće, koja opstaje do danas. Ta manifestacija najbolje pjesnike ovjenčava Goranovim vijencem koji je izradio Bjelovarčanin Vojin Bakić. Šiljak 1965. prolazi audiciju za voditelja televizijske emisije za mlade, a nakon odsluženja vojnog roka zapošljava se kao novinar i voditelj na Radio Zagrebu. Tu nastaje njegova kultna emisija "Taxi za Babilon" (koju je doslovno izmislio sa Zvonkom Zmazekom), nakon koje slijede autorske emisije "Zeleni megaherc", "Crvena jabuka", "Pops", "Igračka", "Abeceda grada", "Vikend program subotom", "Uzdravlje", "U srcu grada".
Na televiziji vodi "Male noćne razgovore", glazbeni kviz "Do, re, mi...", noćnu emisiju "Šišmiš". Jedno je vrijeme i glavni urednik Drugog programa Radio Zagreba, a nakon umirovljenja objavljuje čak pet knjiga viceva, vodi književni tribinu "Doručak s autorom" na pulskom Sajmu knjiga, moderira zagrebački Chansonfest te osmišljava nove radijske emisije kao što su "Ulicama kružim ne bih li se sreo", "Nemam više vremena" i "Dobri duh Zagreba".
Vojo dobiva brojne nagrade, odlikovanja, član je brojnih žirija, pa i onog za prestižnu Večernjakovu ružu. Nagrađivan je i za dokumentarne radiodrame, objavljuje i knjige intervjua, ali i sjećanja na poznate ljude s kojima se družio ili s njima surađivao, vrlo često obrađena u formi štikleca. Pisao je i pjesme koje su uglazbljivali poznati skladatelji, a dobio je i sve nagrade koje novinar u Hrvatskoj može dobiti. U njegovoj poznatoj emisiji "Taxi za Babilon" gostovao je, i to u Jordanu, i palestinski vođa Jaser Arafat, a njezini su gosti bili i Pelé, Yves Montand, Orson Wells, Simone Signoret, Costa Gavras...
Posljednjih godina Vojo Šiljak čest je autor Radio Sljemena, tamo ima nekoliko projekata u kojima do izražaja dolazi njegova erudicija i poznavanje ne samo glazbe i poezije nego i onog neuhvatljivog zagrebačkog štiha koji mu je, iako nije iz Zagreba, urođen. Zato je nagrada Gumbekovih dana doista došla u prave ruke. A Gradski muzej Bjelovar dobio je donaciju kojom se treba ponositi jer nam dočarava taj omamljujući spoj radija, televizije i kulture koji je u svom šarmantnom djelovanju cijelog života objedinjavao jedini i neponovljivi Vojo Šiljak.
