Prošlo je punih trideset i pet godina od prve izložbe Joška Eterovića u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, koja je svojedobno izazvala pravu buru kritika.
Eterović, koji je u međuvremenu stekao međunarodnu reputaciju, živi na relaciji Pariz – Rijeka – Zagreb te se za njegova djela otimaju svjetski kolekcionari, danas na taj svoj prvi nastup gleda sasvim neopterećeno i spominje ga kao zanimljivost u svojoj biografiji. Zbog silnog kritiziranja što su ga izazvale njegove slike velikih dimenzija i geometrijskih motiva izložene u hramu hrvatske umjetnosti, pomišljao je čak i odustati.
– Mnogi su okretali glavu na cesti kad bi me vidjeli. Samo neki kolege umjetnici dali su mi podršku, poput Knifera – prisjeća se Eterović dok nam pokazuje svoje nove radove koji će biti dio postava njegove izložbe u Studiju Moderne galerije \"Josip Račić\", a koja se otvara 17. rujna.
Prva izložba daleko je iza njega, mnogi koji su ga kritizirali priznali su kasnije da su bili u krivu. Jer, Eterović je već tada znao što hoće, pronašao je svoju vlastitu filozofiju i estetiku.
Bio je nadahnut američkom apstraktnom umjetnošću, ponajprije minimalizmom i ostao tomu dosljedan stekavši status jednog od vodeći hrvatskih apstraktnih umjetnika.
Eterovićevi recentni radovi imaju kao temu krugove i kugle koji se još od najranijih dana provlače u njegovoj umjetnosti, počevši s radovima nastalima u Parizu 70-ih.
Većina djela na izložbi \"Kugle i krugovi\" nosi sugestivne naslove – \"Jutro\", \"Crna tišina\", \"Melankolija\" – i nadahnuti su, kaže umjetnik, filmom Larsa von Triera \"Melankolija\". Objekti u obliku kugli nastali su sasvim slučajno od otpadaka materijala koje je koristio za slikanje.
– Želim raditi drugačije od drugih. Stoga eksperimentiram materijalom. Često koristim plastiku koja je sama po sebi mrtav materijal i dajem joj novi život. Plastika je prema mome mišljenju materijal današnjice – objašnjava Eterović.
