Plodni hrvatski dramatičar Miro Gavran čeka novu praizvedbu. HNK u Osijeku 29. siječnja izvodi njegovu ansambl predstavu, dramu “Paralelni svjetovi”. Redatelj je iskusni Robert Raponja.
Koje rizike donosi pisanje drame s većim brojem likova?
Rekao bih da je čak lakše napisati dramu s većim brojem lica. Osobno volim da svaki junak koji iziđe na scenu donese cjelovitu sudbinu, da ne bude tek usputna epizoda. To je razlog zašto sam puno više ispisivao komorne drame.
Ali ima u mojemu opusu i drama s više lica. U “Otelu sa Suska” je petnaest junaka, “Kraljevima i konjušarima” jedanaest i “Nori danas” devet lica. U osječkoj izvedbi bit će dvadesetak glumaca. Sretan sam što su svi iz ekipe poslu pristupili na ozbiljan način.
Koliko je lik iz “Paralelnih svjetova” Adam nova verzija Krležina Latinovicza?
Ja ne nalazim sličnosti, osim što su približno sličnih godina i obojica su doživjela dramatične emotivne poraze. Pokušao sam tog Adama, a i druge junake, razumjeti i opravdati, čak i kada ih opisujem u situacijama koje meni osobno kao čovjeku nisu bliske. Nadam se da su sve te sudbine oslikane uvjerljivo i na podlozi naše suvremenosti.
Kada će Vam neku dramu izvesti HNK u Zagrebu?
Dogodilo se da su se ove godine hrvatski teatri otvorili prema meni jače nego ikada, jer me nakon osječke očekuje premijera u HNK u Rijeci u Talijanskoj drami, a riječ je o “Sve o ženama” u režiji Neve Rošić. HNK Varaždin izvodi na jesen dramu “Shakespeare i Elizabeta” u režiji Andrzeja Sadowskog. Sa zagrebačkim HNK imao sam iskustvo na rubu anegdote. U proteklih dvadeset i nešto godina čak četiri puta su me pozvali vodeći ljudi toga kazališta u nakani da zaigraju neku moju dramu. Riječ je o pokojnom Petru Šarčeviću, pa Georgiju Paru, Snježani Banović i Draganu Despotu. I svaki put tek što bi počeli nešto dogovarati, njih bi netko smijenio, tako da ni mojoj prijateljici, sadašnjoj intendantici Ani Lederer ne savjetujem da me poziva na suradnju jer nas dijalektika uči da potom slijedi njezina smjena.
Zašto Vam se uspjesi u inozemstvu u Hrvatskoj uzimaju kao otežavajuća okolnost?
Ne bih rekao da je otežavajuća okolnost. Većina kazališnih ljudi u Hrvatskoj sretni su zbog toga.
Protekla godina mi je po tom pitanju donijela četrnaest inozemnih premijera, a ja sam vidio samo jednu, dramu “Zaboravi Hollywood” u izvedbi Teatra BRETT iz Beča. Prošlu godinu posvetio sam pisanju svojega zadnjeg romana “Jedini svjedok ljepote”, te dorađivanju najnovije izvedbe Teatra Gavran, a to je „Najluđa predstava na svijetu“. Nekako se ni meni više ne da često putovati u inozemstvo, draže mi je biti doma i pisati. Očito je počeo proces starenja.
