Umro je Mirko Kovač, jedan od najdarovitijih postmodernističkih pisaca južnoslavenske književnosti druge polovine dvadesetog stoljeća. Crnogorac po rođenju, Kovač je živio u Beogradu, a zatim i u Rovinju gdje će biti i pokopan.
Zasluženo uvršten na Partenon najdarovitijih pisaca srpske i jugoslavenske književnosti uz bok velikana poput Kiša, Pekića i Davida, Kovač je u Istru emigrirao u poznim godinama nakon što se našao na udaru Šešeljevih pristaša i velikosrpske politike. Smatrao se crnogorskim, hrvatskim, srpskim i bosanskim piscem. Ukratko, svačiji i ničiji i taj je moto bio njegov način suprostavljanja nacionalnoj histeriji i isključivosti koja je od 90-ih godina naovamo obilježila ove prostore.
Dramaturg po vokaciji, autor je mnogobrojnih romana, novela, zbirki pripovijedaka, eseja, TV-drama. Napisao je i scenarije za neke od najuspješnjijih filmova hrvatske kinematografije poput Lisica, Okupacije u 26 slika, Pada Italije...
Prvu knjigu proze ''Gubilište'' izdao je 1962. godine i od tada niže zapažena djela. Mnogobrojne nagrade osvajo je romanom ''Ruganje s dušom'' te ''Vratima od utrobe'' koji mu je donio NIN-ovu nagradu (1978). Uslijedili su i ''Uvod u drugi život'', ''Kristalne rešetke'' te hvaljeni “Grad u zrcalu''.
Nedavno su mu objavljena Sabrana djela u 12 tomova, a njegove knjige prevedene su na više desetaka jezika.
>>M. Kovač: Mediji su odigrali mračnu ulogu u devedesetima
