Da je netko te večeri pokušao u Kerempuh ugurati još samo jedan stolac, ne bi mu to pošlo za rukom. Uzalud su kazalištarci upozoravali na vatrogasne putove, svi su bili zakrčeni. Zanimanje publike za gostovanje beogradskog Ateljea 212 u sklopu Dana satire bilo je takvo da je zagrebačko kazalište doslovno pucalo po šavovima.
Hvala Žar-ptici i &TD-u
Uz to, bila je to večer u kojem su se na jednome mjestu našli vjerojatno svi zagrebački teatarski ljudi koji te večeri nisu imali predstave, a i to je prizor koji se rijetko viđa, jer, na žalost, u našoj kulturi ne postoji običaj odlaženja kolegama na predstavu. Svi koji su se uspjeli domoći karata nisu pogriješili, jer Sidranov “Otac na službenom putu” bio je teatarska lekcija koju je trebao vidjeti i mnogo širi krug ljudi. “Oca” je, naime, kao zagrebački gost, režirao naš čovjek - Oliver Frljić, kojem se često tepa da je naš najintrigantniji redatelj. Istodobno je i redatelj koji režira dječje predstave (hvala Žar-ptici na tome) i male, autorske, komorne komade (hvala i &td-u), a ova je predstava najbolji dokaz da je spreman za velike zalogaje.
Dječak je postao starac
Njegove intervencije u “Oca” kojeg znamo s filmskog platna nose cijelu predstavu. Priču nam priča sedamdesetogodišnji starac (odličan Vlastimir Đuza Stojiljković) sjećajući se odrastanja u socijalističkoj Jugoslaviji i svega što je obitelj prošla nakon što je otac završio na Golom otoku. Cijeli je ansambl odličan, a Hana Selimović je glumica kakvu se rijetko viđa. Scenografija (stube u obliku Juge) Marije Kalabić odličan je poligon za glumačko-redateljske bravure. Uz to se cijelo vrijeme, i kroz nezaboravni tekst Abdulaha Sidrana, provlači žal za Sarajevom, pa iako se radi o nekom davnom Sarajevu, svakom je promatraču u mislima i Sarajevo razapeto i napaćeno u nedavnom ratu, kao da mu je kob začeta još 1948. u Titovu govoru koji odjekuje mrakom na samom početku predstave.
BOJANA, da se malo niste vi zanijeli.. ono prodire iz nutrine vaše duše i jače je od vas.. Možda da se prisjetite da je temeljno načelo rada novinara neovisnost.. neovisnost od kapitala, od politike, od političkih ideja, od ideologije, religije..je.. od svega... Ili pak BOJANA ste vi zagovornik toga da jedino što ima veze s Jugoslavenstvom, Beogradom, bivšim vremenima je napredno, avangardno, majstorsko.. a sve ostalo je bezveze.. što je u pitanju Bojana?