U povijesti hrvatskog stripa, karikature i animacije posebno mjesto ima Dušan Vukotić, naš jedini redatelj nagrađen Oscarom (za crtani film \"Surogat\" 1962. godine). Uz njega se vežu najslavniji trenuci Zagrebačke škole animiranog filma, ali i oni najsramotniji, kada je Vukotiću početkom devedesetih zbog podrijetla zabranjen ulaz u Zagrebfilm, kuću kojoj je donio do danas jedinog Oscara i u naslijeđe ostavio niz remek-djela.
Vukotić je također bio vrstan stripaš, jedan od prvih u Hrvatskoj, koji je svoje radove objavljivao u zlatno doba časopisa Kerempuh. Kolekciju stripova \"Špiljo i Goljo - prethistorijski ljudi\", popularnih godinama prije nastanka svjetski poznate obitelji Kremenko, upravo je restaurirao i objavio predani izdavač Veljko Krulčić preko udruge za očuvanje baštine i popularizaciju hrvatskog stripa ART 9. Na 80 stranica zbirke \"Špilje i Golje\", uz same stripove scenarista Božidara Stošića i crtača Dušana Vukotića, u knjizi možete pronaći teorijske tekstove Veljka Krulčića, Tomislava Čegira, izbor iz drugih geg stripova i karikatura u formi stripa koje je Vukotić od 1951. do 1955. objavljivao u \"Kerempuhu\", te kao šećer na kraju – tekst samog Dušana Vukotića, u kojem piše o značenju stripa za razvoj drugih umjetničkih formi, ali i o njegovu intimnom doživljaju stripa.
– Max i Moritz, dok su se rađali pod perom velikog Wilhelma Buscha, nisu ni sanjali da će se stripom, a to znači i njima, jednoga dana pozabaviti i nauka – zabilježio je u svojoj hvali stripu Vukotić, čija je ostavština danas i sama predmetom proučavanja povjesničara umjetnosti, ali i štivo za iskreno uživanje čitatelja.
