– Prvi porođaj bio je užasno dugačak, sve je jedva izašlo na dobro i za dijete i za mene.
Osam mjeseci poslije ostala sam trudna. Trauma s prvog porođaja bila je još jako svježa. Potražila sam pomoć doule. I ona je bila uz mene neprestano, ako ne fizički, onda mentalno. Dijelila sam s njom svaki trenutak svoje prekrasne trudnoće. Kada je došlo vrijeme porođaja, bila je sa mnom cijeli dan, pratila moje trudove i u 16 sati odlučile smo krenuti u bolnicu. Sve je dobro prošlo uz njezinu pomoć, savjete o disanju, masažu, držala me za ruku, davala mi vodu i slušala svaku moju želju – opisuje Željka Dobraš svoje iskustvo s doulom.
Asistentice u trudnoći i porođaju – to je najkraći mogući opis doula – žena koje su trudnicama neupitna i svakodnevna podrška. Uz njih su na samom porođaju, a pomažu i po rođenju djeteta. Od ove godine pakračko je rodilište prvo i formalno dopustilo prisustvo doule na porođaju, a u praksi to čine i mnoga druga. Propisi, naime, kažu da uz rodilju smije biti jedna osoba te je to najčešće to suprug, odnosno partner.
Uz njih je lakše
Uz Anu Jeftimiju, osim supruga, na porođaju je bila i doula.
– Sve je na meni vidjela i odmah mi olakšala. U rodilištu je sve tako brzo išlo da nisam ni trebala u predrađaonicu, već odmah u rađaonicu, kamo su pustili i doulu i supruga. Bilo je bolno kao valjda i svaki porođaj, ali bila sam nekako smirena, cijelo vrijeme nasmiješena. Dok mi je doula pomagala pri disanju i kontroliranju boli u trudu, fokusirala sam se na supruga. Razmišljala sam samo o bebi, a ne o tome kako mi smetaju komentari primalje, što se događa, što radi doktorica – opisuje Ana čija je doula bila Nina Novotni, inače i predsjednica Hrvatske udruge doula.
Udruga je osnovana u rujnu, a članice su iz niza hrvatskih gradova. Sve su one prošle edukaciju koju vode doula-trenerice, a na kojoj uče o standardima prakse, etičkom kodeksu, kako komunicirati s parovima i bolničkim osobljem, izazovima koje mogu očekivati, činjenicama o porođaju..
– Vrlo je bitan dio edukacije i kako pomoći majci u svladavanju boli, metode opuštanja i masaže, kako pružiti najbolju podršku ako dođe do komplikacija te sve što doula može učiniti kako bi razdoblje nakon porođaja prošlo što ugodnije – objašnjava Nina Novotni dodajući da su u Hrvatskoj dosad održane dvije obuke, iduća je u svibnju u Zagrebu. Da bi žena postala doula, nije nužno da je majka, kao što ni njihovo prisustvo na porođaju ne znači da je suprug u rađaonici suvišan. Ističu da su one nadopuna partnerove uloge te se nadaju skoroj promjeni pravila o mogućnosti boravka jedne osobe na porođaju. Bolnice i sad izlaze ususret, ističe, te se medicinsko osoblje upoznaje s njihovim radom.
– U razvijenim zapadnim zemljama doule se smatraju podrškom bolničkom sustavu jer su trudnice uz pratnju doule pripremljenije za porođaj. Istraživanja pokazuju da prisustvo doule smanjuje potrebu za intervencijama i lijekovima, a majke imaju veće samopouzdanje, uspješnije doje te manje obolijevaju od poslijeporođajne depresije – objašnjava Novotni ističući da se nada kako će se i kod nas shvatiti da su doule izvrsne suradnice medicinskom osoblju. A dotad broj žena koje ih nazivaju više nego izvrsnim suradnicama raste.
Nema cjenika za trud
Među njima je i Tanja Kuzle, koja bi svakomu preporučila doulu. Tijekom porođaja je, kaže, osjećala veliku sigurnost zahvaljujući douli koja joj je naprosto bila pozitivna podrška. I nakon porođaja doula, napominju naše sugovornice, može uskočiti, pomoći u prvim danima. Kako će se majke i njihove obitelji odužiti, ovisi manje-više o njima samima i dogovoru. Ne postoji nikakav konkretan cjenik za rad i trud ovih žena.
S druge strane, edukacija košta od 2200 do 2800 kuna, a uz dodatno obrazovanje iznos se udvostruči. U tu svotu nije uključena literatura, a konačnu visinu cijene “školovanja za doulu” teško je na kraju procijeniti jer ono može potrajati i do dvije godine.
>>Planirate trudnoću? Evo s kojim se tegobama možete susresti
>>U ovoj državi dojenje je obavezno. Ako žena ne doji, suprug je može tužiti
