“Svaki muškarac koji je u sretnoj vezi sa svojom suprugom vjerojatno je toliko glup da ga nitko drugi ne može voljeti”, napisao je provokativno u 16. stoljeću renesansni mislilac Michel de Montaigne što misli o monogamnim muškarcima.
Za žene se tada i mnogo vremena poslije, a u nekim društvima i sada, podrazumijevalo da moraju biti vjerne. Iako je monogamija danas barem formalno temelj zapadnog društva, u kojem se njezina suprotnost – poligamija – tretira kao civilizacijski relikt suprotan ideji o ljudskim pravima i ravnopravnosti spolova, s druge strane se nameću pitanja jesu li ljudi po prirodi monogamni i što je to što utječe na to da budemo ili ne budemo monogamni?
Gen za vjernost?
Je li monogamija samo pitanje izbora da nećemo realizirati neke druge platonske ljubavi? I hoće li se održati u konzumerističkom društvu, u kojem mnogi pripadnici političke i društvene elite formalno za javnost imaju jednu ženu ili muškarca, a ne tako javno drugu ili drugog s kojima s lakoćom varaju onog “prvog” ili “prvu”?
Nema čovjeka kojem se ne bi svidio netko drugi osim njihova partnera, partnerice
Ne zaostaju za njima ni mnogi obični smrtnici kojima ljubavnik ili ljubavnica služe za bijeg od stvarnosti u kojoj muku muče s kreditima i nezadovoljstvima. Prof. psihologije Dubravka Miljković kaže kako se Konrad Lorenz, veliki austrijski prirodoslovac, koji se proslavio studijama društvenog života gusaka, iznenadio kad je otkrio da je njegova guska ljubimica nevjerna dugogodišnjem partneru. Kad je provjerio podatke o ponašanju ostalih gusaka, ostao je zapanjen vidjevši da je nevjera uobičajena u guščjem svijetu.Vidjevši ga preneraženog, njegova je asistentica, želeći ga utješiti, izlanula: “Ne brinite se, profesore, i guske su samo ljudi.
”Koliko se danas zna, ne postoji gen za monogamiju i vjerojatno je među ljudima rasprostranjena u obliku normalne krivulje poput visine ili inteligencije pa je najviše onih prosječnih. Na jednoj su strani oni koji su našli ljubav života i cijeli život ne svrću pogled u drugim smjerovima, na drugom su oni što cijeli život voze dvostrukim ili čak višestrukim kolosijecima, od kojih je jedan obično bračni. A tu su i serijski monogamni, koji su, dok su s jednom osobom, samo s njom – kaže prof. Miljković.
Jedno od prvih istraživanja o tome koliko ljudi ima izvanbračne veze, dodaje, provedeno je prije 60 godina u SAD-u i pokazalo je da je oko 50 posto muškaraca do četrdesete imalo jednu ili više izvanbračnih veza.
Brakovi ipak prežive
– Novija istraživanja pokazuju da su žene danas podjednako sklone upustiti se u takvu vezu kao i muškarci. To se posebno odnosi na mlađe i zaposlene žene – govori Miljković. Prof. psihologije sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Gordana Kuterovac Jagodić objašnjava zašto je danas teško održati monogaman odnos:
– Monogamija je uvjetovana sociološkim i religijskim stvarima. Jesmo li rođeni monogamni, o tome nema znanstvenih spoznaja iako u nekim društvima monogamija vrijedi za jedan spol, a za drugi ne. Danas kao društvo i pojedinci imamo veliku mogućnost izbora svega pa su ljudi zahtjevniji u izboru i potrošnji jedni drugih. Prije je bilo da imate jedan auto i jednu ženu. Danas pojedinci razmišljaju ovako: Ne želim sebi ništa uskratiti, odricati se. A tada je teže održati monogaman odnos, pa oni koji su ga uspjeli održati ispada da su staromodni, tradicionalni. Svi se mi divimo ljudima koji su uspjeli 50 i više godina ostati u braku, ali iza takvih brakova su veliki kompromisi i prilagodbe – kaže prof. Kuterovac Jagodić.
Koliko na to da budemo ili ne budemo monogamni utječe stil života, materijalna situiranost, izgled...?
– Jako dobro situirani mogu biti razmaženi i žele si priuštiti nove doživljaje, ljubavnika ili ljubavnicu, a opet, i kad je riječ o siromašnima, istraživanja pokazuju da ekonomske nedaće stvaraju sukobe između partnera, potiču nervozu, pa partneri u ljubavniku(ci) mogu vidjeti izlaz. Monogamija traži cjelokupnu posvećenost partnera jedno drugome, no to ne znači da se takvi partneri nikad nisu zaljubili u nekog drugog, ali nisu to realizirali. Mislim da nema čovjeka kojem se ne bi svidio netko drugi osim njihova partnera, partnerice – kaže prof. Kuterovac.
U knjizi Majde Rijavec i Dubravke Miljković “Srce moje i tvoje u ljubavi stoje – psihologija ljubavi” navodi se da je čak tri četvrtine društava poligamno i da se tjelesna nevjera ne smatra nečim “frke vrijednim”. No, u zapadnoj kulturi ljudi koji su prošli iskustvo nevjere govore da su se osjećali kao da ih je netko zgazio, bili su bijesni, tužni jer ne samo da im je partner uživao u seksualnim odnosima s drugom osobom nego im je lagao, izdao ih.
– Mnogi ljudi koji nisu doživjeli izvanbračnu vezu svog partnera ili partnerice ili nisu za to saznali tvrde da bi ga odmah izbacili iz kuće ili bi sami otišli, no kad se to dogodi, obično to ne učine. Dvije trećine brakova ipak preživi izvanbračnu vezu jednog ili oba partnera – kaže psihologinja Miljković.
Josipa Obradovića, psihologa koji je doktorirao sociologiju, lani su na konferenciji psihologa u Dubrovniku pitali zašto u istraživanje Odrednice bračne kvalitete nije uvrstio nevjeru:
– Rekao sam im: tko će to kod nas odgovarati o nevjeri? Kod nas o tome nije bilo nikakvih znanstvenih istraživanja iako se o monogamiji govori u medijima – kaže prof. dr. sc. Obradović te dodaje da se zna da je nevjera jedan od važnih faktora razvoda brakova. Psihoterapeut Milan Košuta vjeruje da će se monogamija održati:
– Iako su danas odnosi među ljudima sve površniji, pa se fotoshop-zahtjev “mlad, lijep i bogat” uzima kao vrijednost, a prestaje biti vrijednost mudrost, pamet, lojalnost, iskrenost, vjerujem da monogamija neće izumrijeti. Ljudi su monogamni bez obzira na to jesu li cijeli život s jednom osobom ili su serijski monogamni. Do tog područja u čovjeku je teško doći pa netko provede cijeli život a da monogamni dio sebe ne prepozna – kaže Košuta.
Ono što prešutimo
Laura Fortunato, antropologinja na Oxfordu, smatra da je u stvaranju monogamne zajednice muškarca i žene ključnu ulogu odigrala učinkovitost u raspodjeli dobara na nasljednike. Fortunato je zaključila da su monogamni brakovi rezultat strateškog ponašanja muškaraca i žena u društvima u kojima su se resursi nasljeđivali iz generacije u generaciju.
Britanska sociologinja Catherine Hakim u knjizi “Nova pravila, internet dejting, afere i erotska moć” ustvrdila je, pak, 2012. da je monogamija prevladani koncept koji ne može zadovoljiti potrebe suvremenog čovjeka. No, čini se da se suvremeni čovjek dobro snalazi u zapadnom društvu u kojem se monogamija propagira, poligamija zabranjuje, a ljubavnice i ljubavnici prešutno prihvaćaju.
>>Ovo su gradovi u kojima ćete najvjerojatnije završiti sa – slomljenim srcem!
>>Evo zašto su neke djevojke same iako su u stalnoj potrazi za srodnom dušom
Prevara partnera je usko povezana sa egoizmom. Cilj prevaranta je da bude zadovoljan, a kako će se stalni parner osjećati, za to ga nije briga. To je bit, a prevarant će svašta izmisliti, samo neće priznati ovo što sam napisao.