Dragi Borise, moji najbliži zadirkuju me da sam šopingholičarka.
Često odlazim u različite trgovačke centre u razgledavanje ili na kavu, a nerijetko se vratim s nekom kupljenom stvari koju prethodno nisam planirala kupiti. Ne vidim u tome ništa loše, to me opušta i podiže mi raspoloženje. Prijateljice mi kažu da pretjerujem u stalnoj kupnji stvari koje mi često ni ne trebaju, pa se sve više pitam nisu li možda u pravu. Predložile su mi da koji put odemo u prirodu ili na neko drugo mjesto koje nema veze s kupnjom, no to me ne privlači niti veseli. Ne znam je li to nešto što bih trebala promijeniti s obzirom mi stvara ugodu. Ako bih se trebala promijeniti, kako?
Iva, Zagreb
Sve više ljudi postaju “emotivni junky“ ili “emotivni narkomani“ koji, kao u potrazi za još jednim “šutom” (ali srećom ne heroinskim već emotivnim) traže najpovoljnijeg “dilera“ - šoping centar. Za razliku od heroinskog ovisnika, emotivni narkoman spreman je žrtvovati svaku kunu za malo magičnog osjećaja.
Šopingholičar se ponaša slično narkomanu, ali to što čini nije ilegalno, nemoralno, ne stvara fizičku ovisnost niti će zbog toga postati kriminalac. Prema provedenom istraživanju o opasnostima takvog šopinga, procjenjuje se da je samo dva posto populacije istinski ovisno dok će ostalih 98 posto ispitanika ići u šoping, ali će se zadovoljiti manje ekstremnim formama trošenja i uglavnom će ga koristiti kao način da se lakše nose sa stresom; oporave od tuge; riješe osjećaja ljutnje ili frustracije; ublaže dosadu; da se osjećaju posebno, podignu raspoloženje nakon lošeg dana ili da se nagrade nakon dobrog dana; da odvrate misli od situacija koje ih plaše ili emocionalno konfrontiraju...
Nesvjesni svojih pravih osjećaja ili nemogućnosti da se iščita njihovo pravo značenje, poduzme akcija i razriješi to stanje dugoročno, mnogi odlučuju riješiti se simptoma, ali ne i uzroka.
Primjerice, kad govorimo o uzroku, ako osoba savlada jedan tip kompulzivnog ponašanja, uskoro ga zamijeni drugim tipom ako nije otklonila uzrok tih ponašanja, pa mnogi mogu prijeći iz pretjeranog prejedanja u kompulzivno kupovanje.
Prekomjerno trošenje može biti i znak uzbune za depresiju, tjeskobu i usamljenost. Posljedice nisu uvijek katastrofalne, ali utjecaj emocija može dovesti do financijskog gubitka ako nismo dovoljno oprezni. U prvom redu budite svjesni svojih osjećaja - oni su poput znakova na cesti i govore nam što trebamo učiniti kako bismo ih promijenili. Ako ih ne poslušamo nego ih negiramo i potisnemo, oni će sve jače i jače “bubnjati” dok nas ne natjeraju da ih saslušamo i uvažimo, ili ih “prekrijemo” odlaskom u šoping.
Zapitajte se: “Koji mi je motiv odlaska u kupovinu?“ Kupujete li zato što imate stvarnu potrebu nešto kupiti ili da utažite vašu glad za dobrim osjećajima? Već drugi dan ili kad ta “igračka“ dođe na naplatu, samo produbljujemo loše osjećaje suočavajući se s financijskom stvarnošću, ali ovaj put s osjećajem krivnje.
Plaćajte gotovinom - kartice vas mogu učiniti ovisnima jer iskrivljuju realnost i čini vam se da kupujete povoljnije, nesvjesni realne cijene i vrijednosti kupljenoga. Poništite sve kartice osim jedne za slučaj nužde.
Izbjegavajte popuste ili odredite svotu novca koju ćete potrošiti kad želite koristiti rasprodaje. Izbjegavajte situacije koje vas navode na kupnju - katalozi, online trgovine i slični načini prodaje nisu za vas. Ne gledajte i ne listajte ih. Proširite izbore – kad se osjećate loše, kad stalno mislite na šoping i kad osjećate da morate nešto kupiti, uhvatite se u tome te izaberite neku drugu aktivnost ili prethodno osmišljenu alternativu.
>>Pet komada koje morate izbaciti iz svog ormara! Odmah!
