Za početak sata njima ne zvoni zvono, ali ovdje ionako nitko ne kasni. Pacijenti Klinike za dječje bolesti Zagreb s osmijehom na licu dočekuju nastavnike koji dolaze do njihovih kreveta. Knjige i bilježnice već su spremne, sat može početi.
Lana stiže na raketama
Već 10 godina učitelji Osnovne škole Izidora Kršnjavoga nastavu održavaju na svim bolničkim odjelima. Uči se i na kirurgiji i na onkologiji, a oni koji smiju ustati iz kreveta dolaze u bolničku učionicu. U kojoj unatoč gužvi nema nereda. Zatekli smo je punu učenika raznih uzrasta. Dok su neki učili matematiku, drugi su se zabavljali na satu likovnog.
- Škola u bolnici vjerojatno je jedino mjesto gdje se svi vesele učitelju. Najljepša iskustva u svom radu ponijela sam upravo iz bolesničkih soba – kaže profesorica Lidija Sosa Šimenc, ravnateljica škole, koja je u bolnici predavala kemiju.
I premda je ovo samo jedna od 14 škola u bolnici u Hrvatskoj, ipak je specifična. Pacijenti bolnice isključivo su djeca pa godišnje školu pohađa više od 1700 učenika od 1. do 8. razreda, od kojih mnogi bez ove škole ne bi završili razred. Od ideje do realizacije prošlo je nekoliko godina, svi koji su sudjelovali imali su isti cilj, pomoći djeci da zbog bolesti budu što manje odvojena od uobičajenog života.
- Osim što trpe bol, djeca se suočavaju i sa stresom da zbog izostanka iz škole neće završiti razred. Učeći s njima pomažemo i u njihovu liječenju – ističe ravnateljica. Dodaje da su bolesna djeca jako željna znanja, rijetki su oni koji ne žele raditi.
- Iako radimo po redovnom Nastavnom planu i programu za osnovne škole, maksimalno se prilagođavamo zdravstvenom stanju. Djeca nam svaki dan potvrđuju da je učenje važno, žele raditi i dok čekaju na operaciju, kad su na infuzijama ili primaju kemoterapiju.
Ovu školu Lana Artić iz Novske pohađala je tijekom prvog i drugog razreda.
- Najviše volim hrvatski, prirodu i likovni, matematika mi je najteža. I jako volim čitati - priča nam Lana dok sjedimo u učionici, u koju svaki dan stiže na raketama, kako zove svoje štake. Učiteljica Martina Bošnjak za svoju učenicu ima samo riječi hvale. Uvijek je raspoložena za učenje i lice joj uvijek krasi osmijeh.
Kako pobijediti bol
Učiteljica Ljerkica Vinković u školi u bolnici od prvog je dana. Prije toga radila je 15 godina u “običnoj” školi, no ovdje je pronašla sebe.
- Odmah sam znala da je to za mene. Volim ovu školu, uživam u tome što radim - ističe. Ove godine predaje trećim razredima, a svaki dan zajedno s ostalim nastavnicima radi dnevni raspored. O zdravstvenom stanju djece ovisi i trajanje sata i što će se taj dan obraditi. I svaki dan smišljaju kako znanjem i učenjem pobijediti bol, što učiniti da djeca budu vesela, da ih rad i zabavlja.
O svemu što nauče nastavnici šalju izvješća u škole koje djeca pohađaju. Tako će za Roberta Uroića Tončinu, učenika 5.c razreda iz Gline, u izvješću koje će poslati učiteljica Violetta Radić Šulekić biti zapisana i petica iz hrvatskog. Kad je stigao, Robert nije znao da ovo postoji. Odličan je đak i njegovi nastavnici su dobri, ali ova mu se škola jako sviđa.
- Super je što imam učiteljicu samo za sebe - kaže i dodaje kako mu uz učenje vrijeme brže prolazi, što potvrđuje i mama Jasminka. Nastava se ne odgađa ni zbog posjeta roditelja, koji ostaju i dok djeca uče.
- Ponekad djeca potjeraju roditelje i na kavu, da ne smetaju. I uz sve teške trenutke, lijepo je ovdje raditi. Posvećujemo se problemu svakog djeteta, a oni nam kažu da su zadovoljni, javljaju nam se kad dolaze na kontrole - priča nam Violetta Radić Šulekić.
Svu važnost učenja u bolnici potvrđuje i njezina učenica Nevena Ranković, koja pohađa 8. razred škole u Negoslavcima.
- Trebala sam ići na natjecanje iz hrvatskog, a završila sam u bolnici - kaže nam Nevena. Tik do njezina kreveta Manuel Grgić, učenik 5. razreda iz Zagreba, učio je s učiteljicom Lidijom Stojanović. Njemu škola u bolnici nije ništa novo, upoznao se s njom dok je bio u bolnici na Srebrnjaku. U istoj sobi uči se i biologija, učiteljica Mara Ivanko radi s Filipom Romićem, učenikom 7. razreda iz Nove Gradiške.
- Uz učenje mi je lakše, vrijeme brže prolazi - kaže nam, a mama Marijana dodaje da uz obveze Filip manje misli na bolest i kuću.
- Neka djeca tu se prvi put susreću s kazalištem i muzejom, k nama dolaze glumci, pisci, plesači. Do sada smo kroz projekt vesele srijede imali 180 događanja u koja smo uključili 5300 djece - ističe učiteljica Vinković. Koliko veselja unose u teške bolesničke dane djeca potvrđuju i u porukama, u kojima kažu da ne vole biti bolesna, ali vole školu. Sve to nastavnicima pomaže da nastave s radom i onda kad se moraju suočiti s najtežim dijagnozama i teškim prognozama. Znaju da djeci donose radost i znanje, a zbog toga i jesu s njima.
>>Bucmasta djeca imaju veće izglede da se kasnije u životu bore s pretilošću
>>Labradorica Dira – novi prijatelj bolesne djece koji im diže nadu u ozdravljenje
