Bez računala i interneta danas bi mnogima život bio nezamisliv. I dok neki ne bi znali kako raditi jer su im poslovi neraskidivo vezani uz ovu tehnologiju, drugi na internet i društvene mreže bježe u potrazi za rješenjem svojih životnih problema. Porazno je što je među njima sve više mladih ljudi, pa čak i djece. Alarmantni su podaci brojnih istraživanja koji potvrđuju da nam djeca sve češće i ranije bježe u virtualni svijet, puno ljepši i jednostavniji od onog koji ih okružuje u stvarnom životu.
– Nismo spremni za ovo što nam se događa, a za nekoliko godina suočit ćemo se s epidemijom ovisnosti i ovisnika o internetu – upozorava dr. Ante Bagarić, psihijatar Službe za ovisnosti Psihijatrijske bolnice Vrapče, čiji su liječnici educirani i znaju prepoznati i liječiti i ovu ovisnost.
Uništava emocionalni svijet
Ovisnost o internetu javlja se i u najranijoj dobi, za razliku od ovisnosti o alkoholu koja obuhvaća srednju i stariju dob.
– Porazno je kad mlada osoba postane ovisna jer svaka ovisnost uništava emocionalni svijet. Ako netko postane ovisnik sa 50 godina, on ipak ima mnogo emocionalnog iskustva koje je stekao u godinama kad nije bio ovisnik. A postati ovisnik sa 15 godina ili još ranije, vrlo je pesimistično za daljnji život. Velika je vjerojatnost da dijete krene u pogrešnom smjeru, da ne završi školu i bude odbačeno – pojašnjava dr. Bagarić. Ovisnost o internetu nije lako prepoznati pa zbog toga ovi pacijenti rijetko traže pomoć. Sve je to relativno novo, kako za psihijatre, tako i za one koji imaju problem. I članovi obitelji sve vide, ali ni u snu im nije na pameti da idu liječniku, pogotovo psihijatru. To nikako ne povezuju, iako je ovisnost o internetu psihijatrijski poremećaj. Zbog svega toga poremećaj obično traje godinama prije nego što potraže pomoć.
– Kao društvo nismo se iskazali ni u jednoj ovisnosti. Škole su nespremne, a nemaju ni interesa. Prepoznat će iskrivljenu kralježnicu, lošu dioptriju, ali neće prepoznati emocionalne poteškoće i probleme. Djecu plaše emocionalne promjene i ne mogu se nositi s njima, a mi ih kao primitivno društvo i dalje ismijavamo. I zato djeca skrivaju probleme kao zmija noge i bježe u virtualni svijet. Ova ovisnost pokušaj je da se riješe emocionalni problemi, no upada se u nove teškoće. Stvara se negativni zatvoreni krug u kojem dijete sve lošije funkcionira i sve je bolesnije. A sve je manje šanse da dobije pomoć – ističe psihijatar. I onda kad djeca provode deset sati dnevno na internetu, obitelj će pronaći razna opravdanja: “Svi su takvi, bolje da je na internetu nego negdje vani u lošem društvu. I tu se može nešto naučiti...” Ili najčešće: “Ja tu ništa ne mogu...”
– Kako je riječ o bolesti, postoje silni napori u obitelji da se bolest sakrije, kao da će nestati ako se o njoj ne govori – kaže dr. Bagarić i dodaje da je najteže doći do priznanja. A kad pacijenti sami sebi priznaju da su bolesni, dodaje, treba im objasniti da neće ozdraviti nakon jednog ili dva razgovora sa psihijatrom.
Teško ih zadržati
U posljednje dvije godine u Vrapču je liječeno 20 pacijenata ovisnika o internetu. Neki samo ambulantno, a drugima je trebalo i bolničko liječenje kao mladiću koji je pet godina bez prestanka igrao kompjutorsku igricu i nije izlazio iz kuće. I nisu sva liječenja završila uspješno. Neki pacijenti ne vrate se nakon prvog razgovora, a drugi na liječenje dolaze i više puta. Nema za ovu ovisnost specifičnog lijeka. Provodi se obiteljska, grupna i pojedinačna psihoterapija. I cijelo vrijeme traje borba da se pacijent zadrži na liječenju i da surađuje. Kako obično imaju problema i sa spavanjem, za to im se daju lijekovi.
Ovisnici o Facebooku još će rjeđe potražiti pomoć, posebno kad je riječ o onima koji su već došli tako daleko da kradu i tuđe profile.
– Ljudsko biće ima potrebu predstaviti se u boljem svjetlu. Veze na Facebooku traju godinama, cvate ljubav koja je iluzija – kaže dr. Bagarić. Ističe kako je osnovni problem u društvu, u kojem vlada fantazija da svi moraju biti uspješni, savršeni i pobjednici. Pa oni koji to nisu nailaze na nerazumijevanje, ostaju bez podrške, a to stvara sve veće emocionalne probleme. I dok smo mi još na počecima dijagnostike i liječenja, prema svjetskim podacima čak 86% ovisnika o internetu ima još neki psihički poremećaj. Tako se obično liječe i od anksioznih i depresivnih poremećaja.
Simptomi ovisnosti o internetu
Na ovisnost o internetu upućuju i promjene u dosadašnjem načinu života i ponašanju, neke pojave i poremećaji koji se ponavljaju. Tako među njima na povećani oprez pozivaju:
1. Dijete koje je bilo dobar učenik, više to nije. Dobiva slabije ocjene, u školi nije koncentrirano i ne surađuje s profesorima
2. Osoba koja je do tada bila društvena i imala prijatelje, povlači se iz društva, izbjegava ga i radije ostaje kod kuće
3. Često se javljaju glavobolje i bolovi u vratu
4. Javljaju se poremećaji vida
Ovisnost o internetu može se mjeriti i vremenom koje djeca provode ispred računala. Što je to vrijeme dulje, ocjena je manja i veća je vjerojatnost da će se razviti ovisnost.
1. Na internetu su do jedan sat dnevno – to je idealno i ocjena je 5
2. Na internetu su dva sata dnevno – ocjena je 4
3. Do tri sata dnevno na internetu – još nisu pretjerali, ocjena je 3
4. Na internetu su četiri sata dnevno – ovo je krajnja granica, ocjena je 2
5. Na internetu su više od pet sati dnevno – ovako dugi boravak na internetu jako je opasan, ocjena je 1
>>Ljudi ovisni o slanju SMS-a imaju problema sa spavanjem
