Ljerka Eljuga

'Najteže mi je kad djevojci prije svadbe moram reći da ima rak'

Ljerka Eljuga
Foto: Marko Prpić/PIXSELL
1/4
19.03.2014.
u 07:39

Specijalistica onkologije i radiologije govori o životu i poslovnim izazovima

Loša dijagnoza uvijek je loša vijest, ali nema onoga tko je od nje ikad pobjegao.

Možda se tek nakratko skrio, no bolest je tu i neće nestati ma koliko čvrsto pred njom zatvarali oči. No, odredi li vam sudbina da se nađete u situaciju da vas sustigne takva loša vijest, postoje liječnici koji vam u tom trenutku postaju partneri, suborci, prijatelji u bolesti. Ljerka Eljuga jedna je od takvih. Zvanje koje je odabrala nakon godina studiranja takvo je da ona svakodnevno radi sa ženama čije je zdravlje ozbiljno ugroženo.

Rušenje svjetova

Ne postoji liječnik, iako nas mnogi smatraju snažnima i neosjetljivima, koji će moći izreći dijagnozu pacijentu i ostati hladan nakon toga.

Mr. sc. Ljerka Eljuga, dr. med., specijalistica onkologije i radioterapije, svoj je radni i životni vijek posvetila zdravlju žena. U svojoj poliklinici koju je, prisjeća se, otvorila u vrijeme najveće krize i početka rata, spasila je bezbroj ženskih života. Rana dijagnostika karcinoma dojke i projekt senzibiliziranja javnosti osvijestile su žene u Hrvatskoj o potrebi brige za zdravlje grudi.

– Ne postoji liječnik, iako nas mnogi smatraju snažnima i neosjetljivima, koji će moći izreći dijagnozu pacijentu i ostati hladan nakon toga. Ni tada, ni suprug koji radi u isto branši ni ja, nismo uspjeli ostati imuni na situacije kad pacijenticama valja priopćiti lošu dijagnozu – iskreno govori doktorica Eljuga.

– Ma koliko se njima tada ruši svijet, i nama je teško. Dakako da ćemo se potruditi iz petnih žila pomoći im na putu ozdravljenja jer svi smo krvavi ispod kože – kaže liječnica, majka četvero djece, jedna od najboljih studentica u svojoj generaciji koja je stigla, uza sve četiri trudnoće i status mlade supruge temperamentnog i tradicionalnog južnjaka, i diplomirati u roku.

Foto: Marko Prpić/PIXSELL

– Nije lako, no nažalost prečesto se događaju takve situacije da nema okolišanja te treba predočiti istinu i procjenu ozdravljenja – dodaje Ljerka Eljuga.

– Posebno su teške situacije kada je pred vama mlada žena ili djevojka koja s tolikim divljenjem i uzbuđenjem dijeli vijesti o kupnji vjenčanice, a vi u ruci držite njezin nalaz i potvrdu sumnje da je oboljela od karcinom dojke. Ma koliko radila, nikad se neću naviknuti na to da sam ja osoba koja će tog trenutka srušiti sve njezine snove, razbiti njezine ružičaste naočale... Ali ja sam tu da joj pomognem spasiti život, vratiti zdravlje, preživjeti i dobiti bitku s bolešću. Upravo zbog takvih situacija Ljerka Eljuga ne žali vrijeme posvećeno radu u udrugama za prevenciju i rano otkrivanje raka dojke. Životni i profesionalni put doktorice Eljuge usko je vezan za teške dijagnoze i ozbiljne bolesti koje mijenjaju život žena.

Uz nju je, od prvog dana studija, i njezin suprug Damir Eljuga – životni, ali i poslovni partner, prijatelj, suputnik, otac četvero odrasle i uspješne djece. Stoga je i on važan dio ove priče.

– Ona je bila fina zagrebačka “puca”, brucošica s najljepšim plavim očima koje sam ikad vidio, a ja ambiciozni asistent, južnjak, u naponu snage... Sve je bilo gotovo kao u filmu, jedino mjesto radnje nije bilo toliko romantično jer smo se, naime, prvi put susreli i upoznali u dvorani za seciranje, iznad leša na patologiji – prisjeća se prof. dr. sc. Damir Eljuga prvog susreta s Ljerkom prije 39 godina, na zagrebačkoj Šalati.

Foto: Marko Prpić/PIXSELL

S jednakom pažnjom i danas ugađa svojoj supruzi. Bacio je, kaže, profesor Eljuga liru najzgodnijoj curi s prve godine medicine odmah, a Ljerka je, iako se nećkajući prvo vrijeme, ipak poklekla šarmu temperamentnog južnjaka ponosnog na svoje drinovačko podrijetlo.

– Šarmirao sam ja i punicu, no Ljerki nije bilo tako lako s mojim roditeljima – prisjeća se profesor dana kada je mladu purgericu doveo u Drinovce.

Zagrebačka šminkerica

– Moji su je roditelji onako odmjerili, pa je otac rekao: “Zagrepčanka, ha? Ta će ti se samo šminkat' i lakirat' nokte, pitanje je hoće li i koje dite rodit.” No, ona se s mojim ocem okladila, okladu naplatila i, eto, ponosni smo roditelji čak četvero djece.

Prisjeća se doktorica Eljuga da su hodali čak dvije godine i da je upravo ona bila ta koja je zaprosila svog Damira.

– Preduhitrila sam ga u tome. Rekla sam mu jednog dana: “Čuj, hodamo već dvije godine, hajdemo se mi vjenčati.” Nije se nećkao ni promišljao, nego je odmah ispalio: “Može!” I eto nas, sa 39 godina staža, od toga 37 bračnog, a već na trećoj godini moga studiranja medicine imali smo dvoje djece, Andrijana i Domagoja.

– Ni u jednom trenutku nisam razmišljala o tome da prekinem studij iako s djecom nije bilo lako, no uz pomoć roditelja i baka-servisa sve sam uspjela, i to u roku – prisjeća se liječnica koja je uz rad u obiteljskoj klinici iznimno aktivna u udrugama koje educiraju žene o važnosti brige za zdravlje.

– Bilo je teško seliti se uoči ispitnih rokova iz kuće u sveučilišnu biblioteku, no Damir je tada preuzimao kormilo – prisjeća se Ljerka Eljuga dodajući kako je još teže bilo kada je hodala kao zamjena po tadašnjim tvorničkim ambulantama, kao liječnica medicine rada.

Za to vrijeme došlo je još dvoje djece, ponovno kći pa sin.

– Sve sam ja to planirao, da bude tako po redu, smije se njezin suprug i kaže kako sve to ima veze s – južnjačkim genima.

Zamjene, klinci, kuća ...

– Pisala sam mnoge molbe za specijalizacije koje se nisu tako lako dobivale, a kada sam već gotovo odustala, dogodilo se da sam dobila specijalizaciju, i to iz kliničke onkologije i radioterapije u Klinici za onkologiju i radioterapiju KBC-a Rebro. Ondje sam i radila sve do 1994. godine kada smo odlučili krenuti u vlastiti posao i otvoriti polikliniku. Nije to bilo osobito dobro doba za pokretanje samostalnog posla. Bio je rat, a smo opet počinjali od nule, u obiteljskoj kući, s jednim kolegom i jednom medicinskom sestrom – kaže liječnica.

Foto: Marko Prpić/PIXSELL

– Ljerka je u tim ratnim danima pokazala nevjerojatnu snagu, hrabrost i želju da pomogne pa se s liječnicima probila do Lašvanske doline kako bi pomogla oboljelim ženama. Ma koliko sam danas ponosan na nju zbog toga, bio sam izvan sebe dok mi se nije vratila – prisjetio se prof. Eljuga najtežih profesionalnih dana svoje supruge.

U danima pokretanja poliklinike bio joj je desna ruka, a i danas je stručni suradnik koji na klinici radi jedan dan u tjednu.

>>U Hrvatskoj će u 2014. od raka oboljeti 25.000 ljudi

>>Dah vam smrdi poput odstranjivača laka za nokte? Posjetite liječnika, možda je dijabetes

Komentara 15

NE
neki
08:55 19.03.2014.

Četvero djece i karijera, svaka čast gospođo Eljuga!

JA
jaiti
11:10 19.03.2014.

i ja sam razmisljala kao nekolicina gore navedenih komentara sve dok mi se nije dogodio upravo on-rak.Na mamografiji nije bio uocen,u jednoj poliklinici prosao nezapazeno na ultrazvuku,sve dok nisam dosla do dr.Eljuge.Vjerovala sam da je to neka greska,no ona ga je odmah primjetila. Osim sto je lijecnik,imala sam priliku u toj situaciji upoznati kako je nadasve predivna osoba.Uspjesno sam operirana u roku par dana. Danas sam sretna,mlada i zdrava zena.I dalje se redovito kontroliram. Sad shvacam koliko ustavri volim zivot.

Avatar nijeminišta
nijeminišta
10:33 19.03.2014.

u pristojnim novinama ovo se zove plaćeni oglas

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije