Ni loša godina koja ne samo u nas prijeti utrostručenjem cijena povrća
nije omela zamisao o spremanju jela od paprike u našoj listopadskoj
Akademiji zdravog življenja. Dvojim samo kakve će čitatelji slati
recepte, da li za jela sa svježim plodovima ili začinskom crvenom
paprikom. Onim trećim našim začinom, odmah do soli i papra te vegete.
Dvojbe tu ne staju, jer ako je začinska, može biti i slatka i ljuta, iz
čega su narasle fraze o ljutome, koji je ne
mate-mate-matika! značenjski i ljutit i nagao i žestok. A ako je
svježa, Capsicum annuum L., ionako se nudi u gotovo cjelogodišnjoj
raskoši ne samo okusa (slatka, ljuta) nego i boja (zelena, žuta,
crvena), oblika (okrugla, duguljasta, rog...) . I, dakako, mogućnosti
za pripremu. Osim sušenja, podrazumijeva i kiseljenje, kuhanje, prženje
i dinstanje. Pa, ma bio ili ne bio botanički upućen u bobičast plod
odnosno paprikinu mahunu, ma koliko se jezično snalazio u papriciranju
i papričenju, mnogi je obožavaju ne samo sušenu nego i svježu, i
ukiseljenu, i pečenu, a da o ljetnima punjenima bilo mljevenim mesom i
rižom, grahom ili sirom, kajmakom pa još i pohanim. i ne govorimo. I
kad biste mogli ajvar i kečap, možete li zamisliti paprikaš bez
paprike?
Paprika je ne samo kulinarski nego i biološki vrijedno povrće. Izuzetno
je bogata vitaminima, osobito zelena od svega povrća ima najviše
vitamina C, a samo nekoliko vrsta voća u tome je pretječe
alkaloidima, pigmentima i hlapljivim uljima, od kojih i potječe
specifičan paprikin okus.
Karotena, koji jetra prerađuje u vitamin A, zrela crvena ima više nego
mrkva, koja je po tome na glasu. Ljutinu paprici daje alkaloid
capsicin, a boju joj određuje sadržaj karotenoida.
Niskotlakaši, kao što pričaju da je nekad redatelj Angel Miladinov
činio, nose po papričicu a papričica nije nego ljuta i nije
feferonka ili čili u džepu. Za tu istu oni koji vole popiti
tvrde da pomaže u mamurluku, a narodna medicina i protiv uloga, reume,
čak i malarije, iako, navodno odmaže pri bolestima bubrega i probavnog
sustava.
Gastrozofi pak tu biljku iz porodice pomoćnica, lat. Solanaceae,
podrijetlom iz tropske Afrike i zapadne Indije, koju najviše proizvodi
Kina, a poslije nje Španjolska, Srbija, Italija, Bugarska i Mađarska,
ni za što ne bi dali iz indijskih karija te ljutih meksičkih,
španjolskih i, dakako, mađarskih specijaliteta.
Njezino se mađarsko ime, izravna asocijacija na papar, poput same
biljke našim sjevernim krajevima Slavonijom i Baranjom, posijalo i u
naš jezik, a da o kulenu i ne govorimo.
Umjesto starih i jednostavnih roga, babure i paradajzerice te feferonke
što se poslije suše viseći na koncu pod strehom, s flancima rajčice u
rano proljeće posađene za kasnije pikiranje u stare lonce i u vrtu u
klijalištu utopljene pod staklom, upoznajmo kontejnerske presadnice i
tehnologiju uzgoja na foliji, natapanje kap po kap i nove sorte i
hibride.
To su sorte istra F1, madonna F1, menta f1, bianca f1, niva f1 ili
blondy F1 iz tipa babure, pa botinečka žutu (koja može biti i crvena!)
iz tipa paradajz paprike, cecil F1, stella i kurtovska kapija iz tipa
kapije, viza iz tipa feferona i paprike szegedi iz tipa začinske.
Paprika je evergreen
Vrijeme je paprike! Tko nema vremena za zahtjevnije kiseljenje, turšiju, ajvar... neka je ispeče. Na ploči ili tavi, u pećnici. Bitno ju je ujednačeno popeći, vruću posoliti i pustiti da se ohladi. Oni kojima kožica smeta lako je tada mogu oguliti i začiniti kao salatu s češnjakom. Pečena je paprika izvrsna i u kombinaciji s mesom i drugim povrćem.
