07.12.2013. u 12:00

Hrvatskoj je potreban jedan Mandela – čovjek koji bi snagom svog uvjerenja i žrtve građane inspirirao da svoju zemlju učine boljom

Od antičkih Titana i Kiklopa, preko keltskih Fomora, hinduskih Daita do klanova vikinških orijaša i japanskih Onija, gotovo da na svijetu i ne postoji civilizacija koja u svom folkloru ne bilježi priče o divovima. Pa, iako sasvim pouzdano možemo utvrditi kako zemaljskom kuglom nikad nisu hodali pripadnici ljudskog roda visoki više desetaka metara koji su rukama čupali stabla i preskakali planinske klance, divovi među ljudima postoje otkad postoji ljudski rod.Upravo jedan od takvih giganata čovječanstva – zarobljen u krhkom tijelu 95-godišnjeg Južnoafrikanca – preminuo je prije dva dana, no za razliku od drugih znamenitih osoba iz svjetske povijesti, Nelson Mandela ostat će zapamćen po činjenici da je njegova povijesna veličina bila definirana upravo tvrdoglavim odbijanjem da sam u tu veličinu povjeruje.Ono u što je Mandela vjerovao bio je ideal Južne Afrike kao demokratske države jednakih mogućnosti za sve njezine stanovnike. Zbog tog ideala bio je spreman robijati punih 27 godina, usprkos višekratnim ponudama da se u zamjenu za puštanje iz zatvora prestane baviti politikom. Vjerovao je i u borbu mirnim putem pa je bio spreman raskinuti i s najbližim prijateljima, poput Roberta Mugabea, kad su od njega zahtijevali da podrži radikalizaciju političke borbe.Na kraju, vjerovao je i u pomirenje, pa se tako razveo od supruge Winnie kad je nakon sloma aparthejda počela zagovarati oštar pristup prema, nekoć tlačiteljskoj bijeloj manjini u zemlji.

Pojednostavljeno rečeno, Nelson Mandela vjerovao je da njegova zemlja i narod budućnost imaju samo u okruženju nacionalne pomirbe, no to njegovo uvjerenje malo bi značilo da ga nije bio spreman poduprijeti i vlastitim primjerom – odbivši utamničiti svoje tamničare u istoj onoj ćeliji u kojoj je sam proveo punih 9855 dana.Da je taj izbor – usprkos svim problemima koje danas Južna Afrika ima – bio ispravan, svjedoči i sudbina države čiji je čelnik odlučio krenuti drugim putem – Zimbabvea.

Politika uvjerenja uvijek je ponajprije politika osobnog odricanja, a Mandela je arhetip političara koji je vodio primjerom. Upravo su ga zato milijuni ljudi slijedili.Hrvatske političare, bez obzira na stranačku boju, iz dana u dan slijedi sve manje ljudi. Dokazuje to i konstantan pad izlaznosti na nacionalnim izborima, čak i kad je riječ o ideološki elektriziranim referendumima poput onog nedavno održanog na temu ustavne definicije braka.Ta rastuća nacionalna letargija često se tumači kao posljedica pada zanimanja građana za politiku, no jesu li birači uistinu nezainteresirani za politiku ili tek za one koji se tom politikom bave? Staro pravilo glasi da je moguće varati sve ljude neko vrijeme ili neke ljude cijelo vrijeme, ali da je nemoguće varati sve ljude cijelo vrijeme.Hrvatske birače stranke su dugo vremena varale, no te maske sada su pale – bez obzira na to je li riječ o socijaldemokratima koji najavljuju masovne otkaze sa zadnjih sjedišta luksuznih limuzina ili razvedenim demokršćanima koji na sva zvona promoviraju zaštitu tobožnje svetosti braka.

Pod plaštem modernosti i umjerenosti građanima se nudila deideologizirana politika lišene sadržaja ili bilo kakvih konzistentnih stavova i njezini akteri – prazni politikanti fokusirani isključivo na jedan cilj – osvajanje i držanje vlasti.Hrvatskoj je danas, gotovo više nego ikada u njezinoj povijesti, potreban jedan Mandela – čovjek koji bi snagom svog uvjerenja, vlastitog ponašanja i žrtve građane mogao inspirirati da svoju državu i društvo učine boljima nego što su oni danas. S posljednjim koji je to pokušao – pokojnim Vladom Gotovcem – satrapija patuljaka okrutno se obračunala. U ovim našim krajevima svijeta divovi ipak samo postoje u narodnoj predaji.

Komentara 10

Avatar zrnorazuma
zrnorazuma
19:24 07.12.2013.

Ja se ne bih složio sa komentatorom. Kao prvo ne mislim da smo ideološki ili svjetonazorski podijeljeni više ili manje nego većina država (iako iz lokalne perspektive to može izgledati tako). Upravo suprotno, najmanje od svega nam treba "snažna ličnost,, vizionar, madiba, otac nacije". Do sada smo imali nekoliko otaca nacije, jednog Havela, Briselaca, lijepih ko grijeh, i svaki taj pokušaj prosvijećenog apsolutizma je završio katastrofalno. Umjesto da se čudimo ko picek glisti na svaki primjer protekcionizma, nepotizma, blasfemične krađe, moramo si priznati da tko god je u poziciji da nešto zamrači on će to i zamračiti. Ono što nam treba je efikasna država, vladavina prava, kompetentno sudstvo, dobro plaćeni liječnici i profesori. Da nastavim nabrajati ?

BA
bassland
15:39 07.12.2013.

Hrvatskoj je trebao (i treba) državnik. Ne politikanti nego državnik koji će reći gdje ovu zemlju vidi za 10,15,20 godina. Koji će vidjeti što imamo, u čemu smo najbolji, naše resurse i kako da četiri i pol milijuna ljudi živi kako treba. Mi smo imali predsjednika koji je tehnički izvrsno obranio ovu zemlju no pritom je iznjedrio ratne profitere, moćne emigrante kojima je oružje za obranu platio poduzećima i pozicijama. Državnik bi, shvativši delikatnost trenutka, proveo lustraciju i otvorio prostor za neopterećene mlade strukture da razvijaju demokraciju. Ali ne, moć je bila preslatka te su ljudi prošlih vremena promijenili zvijezdu šahovnicom te nastavili po starom. I evo, 23 godine kasnije, vapaj za prvim pravim državnikom nikad jači. Je li došlo vrijeme?

LI
livoguza2
14:23 07.12.2013.

Dečec bulazni. Hrvati su nedavno imali diva koji ih je ujedinio, ali taj div nije bio Goldsteinov potrčko Vlado Gotovac, nego div iz Velikog Trgovišća Franjo Tuđman. Samo što politički patuljci, koje je on zvao stokom sitnog zuba, nisu pomirbubu htjeli prihvatiti. I sad kada su se dokopali vlasti razjedinjuju narod. I evo nas tu gdje jesmo. Gospodarski, politički, moralno u totalnom rasulu. Imamo mi Hrvati još jednoga diva u pričuvi. Samo se mora trgnuti i stati uz narod. Onako kako je stao u koloni sjećanja, onoj velikoj koloni, u Vukovaru. Daj, Bože, da se još jednom žrtvuje za nezahvalni narod!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije