Kiša je prala Maksimir, voda se sljevala kao slap s trošnog betona na prolaze u klub. Nije bilo druge nego protrčati po toj vodurini i domoći se sigurnosti krova. No, kiša nije smetala Cleytonu, punim imenom Alexandre Henrique Silva Cleyton (u ožjuku će napuniti 31 godinu), Brazilac je laganom šetnjom prkosio pljusku.
- Ha, pa nisam od šećera, ne smeta mi kiša – uz smješak će na vrlo dobrom engleskom.
- Gdje sam naučio, ne znam, kroz život. Mlad sam otišao iz Brazila, tada ni portugalski nisam baš najbolje pričao, hahaha, ali morao sam naučiti. Naučio sam nešto i turski.
Dovoljno za sporazumijevanje na terenu?
- O, puno više od samog nogometnog riječnika. Mogao sam se sporazumjevati s ljudima. Dobro, nije to tečan turski, ali dovoljan da mogu razgovarati. I dovoljno da nisam ostao gladan, hahahaha. Valjda ću i hrvatski svladati.
"U Zagrebu mi je ugodno"
Kakvi su vam prvi dojmovi o Dinamu, Zagrebu, Hrvatskoj?
- Nisam baš nešto dugo ovdje, prvo smo bili u Turskoj, u Zagrebu smo desetak dana. Tako da o gradu ne znam puno, ali u klubu se osjećam ugodno, ljudi su ugodni, imamo sve što treba za nogomet.
Kako ste uopće odlučili doći u Hrvatsku, iz jake, organizirane turske lige, puno bogatijeg kluba?
- Sve je bilo na brzinu, nisam očekivao. Bio sam u svojoj kući u Turskoj i razmšljao o odlasku u arapski nogomet, Katar, Dubai... A onda me Robert Prosinečki nazvao. I rekao da je njega zvao prijatelj i da postoji zanimanje Dinama. Rekao mi je dobre stvari o ovome što me ovdje čeka, a Robertu vjerujem, kad on nešto kaže, onda je to tako. Bio je moj trener, poštujem ga kao osobu, kao trenera, da ne govorim kakav je bio igrač. Onda sam upoznao ljude iz Dinama, i zapravo jako lako donio odluku da dođem.
Zašto ste prestali igrati, otišli iz Kayserispora?
- Prvo, zbog samog grada. Oženjen sam i imam dijete, koliko god je to dobar klub, grad baš i nije i obitelj mi je ostala u Ateni, a ja sam bio sam. Nije lako biti godinu dana bez obitelji. Drugi razlog, neću reći problem - neki događaji u klubu nisu mi se svidjeli, pogotovu s jednim od direktora. I rekao sam je bolje da idem, za mene i moju obitelj. I zajedno s obitelji tako odlučio.
Što ste pitali Prosinečkog, što vas je najviše zanimalo?
- Ne previše, čim mi je rekao – slušaj: Dinamo je veliki klub, najbolji u državi, dođi pa ćeš vidjeti. Grad Zagreb je odličan, možeš dovesti obitelj, imaš tu dobre škole za dijete, ima sve što ti treba. I vidio sam, sve mi je bilo jasno i odlučio sam da ću doći.
Jeste li u Turskoj igrali s Prosinečkim na treninzima, je li još uvijek dobar?
- Hahaha, malo je igrao, znao se malo priključiti.
Obitelj vam još nije došla.
- Nije, još uvijek sam u hotelu, nisam pronašao stan u kojem ćemo živjeti. Kad bude slobodnog vremena pogledat ću još neke stanove i kuće, treba mi vremena da odlučim.
Vidjeli smo da imate na grudima tetoviranog sina, koliko je star?
- Uskoro će pet. I voli igrati nogomet. No, sad više nije kao u moje vrijeme kad su sva djeca vani i igraju nogomet, to više ne možete vidjeti. Ali, vjerujem da Dinamo ima dobru nogometnu školu i da će tu igrati i učiti se dobrom nogometu.
Hrvatska igra protiv Brazila na otvaranju Svjetskog prvenstva.
- To je nogomeni vrh, elita, nogomet na najvišoj razini. Sad, teško mi je uspoređivati. Naime, znam puno hrvatskih igrača, ali Hrvatsku ne poznajem kao momčad. A u nogometu imati igrače ne znači uvijek imati momčad.
Brazil je favorit kao domaćin?
- Mislim da je Španjolska veći favorit! Na Kupu konfederacija Brazil ih je pobijedio, ali mislim da su oni ipak favoriti.
Cleyton - Sammir 1:0
Je li Neymar i za vas najbolji igrač Brazila?
- On je svakako najveće ime, ali ja bih istaknuo obranu Brazila, ima četiri igrač u zadnjoj liniji kakve nitko nema, najbolje na svijetu – Danny Alves, Thiago Silva, David Luiz i Marcello. Nadam se da ćemo i prema naprijed biti dobri, da ćemo imati cjelovitu momčad.
Imate li kakvu preporuku za hrvatske navijače koji se spremaju u Brazil?
- Teško je to reći, Brazil je ogromna zemlja i na svakom je dijelu drukčije. Ja sam iz Sao Paola, ali primjerice, nikad nisam bio u Manausu. To je tri i pol sata leta zrakoplovom.
Kako ste živjeli u Brazilu?
- Imao sam jednostavan život, uobičajen, nismo bili siromašni. Nisam morao razmišljati o ničem osim o školi, nogometu. Živio sam u dobrom okruženju, je bilo i opasno, ali imao sam dobru osnovu u svojoj obitelji i moje djetinjstvo bilo je lijepo. I sad je moja obitelj tamo, mama, tata, braća, sestre, djede, bake.
Igra li netko nogomet?
- Igrao je tata, ali ne profesionalno. No, nogometni je fanatik i sad je jako ponosan što sam profesionalni nogometaš, stalno pokušava gledati moje utakmice na internetu, zove, prati me.
Jeste li njega pitali o svom odlasku u Dinamo?
- Nee, ne zna puno o Europi i nogometu ovdje, ali me podržao.
Što očekujete od svoje karijere u Dinamu?
- Puno, znam da je Dinamo u ligi uvijek favorit. Neću reći da ćemo sve pobijediti, ali favoriti jesmo i želimo dobiti sve, a ja želim pomoći. Pogotovu da napravimo dobar posao u Europi.
Ljudi u Hrvatskoj očekuju da zamijenite Sammira koji je imao briljantnih partija. Doduše, i krivog ponašanja. Što znate o njemu?
- Ne znam puno, ali ogroman broj ljudi otkako sam došao ovamo, govori mi o Sammiru, stalno. Valjda zato što sam Brazilac kao i on, ali ljudi i u hotelu i svugdje pitaju o njemu. Znam da je igrao dobro, da je bilo je nekih stvari izvan nogometa. Ljudi misle – Brazilac sam, a svi Brazilci vole izlaziti van, zabavljati se. Nije to tako, svi smo različiti. Da su svi Brazilci isti onda bih ja igrao kao Ronaldinho ili Ronaldo.
U Dinamu kažu da još niste potpuno spremni, za koliko ćete biti?
- Ja sam ‘fit’, potpuno. No, druga je stvar što neko vrijeme nisam igrao. Nije isto samo trenirati ili igrati i utakmice. Trebam samo igrati, čim ne igrate, niste sto posto. No, osjećam se dobro, i nakon dvije, tri utakmice bit ću na tih 100 posto.
Možete li usporediti momčadi Kayserispora i Dinama?
- Ne volim uspoređivati, drukčiji je klub, igrači, momčad, način igre i nema smisla uspoređivati. Turska liga je dobra, a hrvatsku još nisam dovoljno osjetio – zaključio je Cleyton i već pobijedio Sammira s kojim je bilo užasno teško razgovarati, koji je bio težak na riječima, škrt u odgovorima. Cleyton je ostavio odličan dojam i u 45 minuta igre u Puli, a pogotovu izvan terena, svojom pristupačnosti, rječitosti. Cleyton – Sammir 1:0.
>> Ježina potpisao za Dinamo; Mamić: Još mora zaslužiti 'jedinicu'
