Šlager četvrtfinala Kupa odigran je u sumornom ambijentu, nedostojnom srazu najvećih hrvatskih klubova. Ovoga puta Torcida je bila na istoku bez potpore Bad Blue Boysa koji su u novom bojkotu, navodno zbog privođenja nekih njihovih članova posljednjih dana u vezi s incidentom u prostorijama Udruge veterana BBB-a. No, i Hajdukovi navijači počeli su napuštati stadion već u 15. minuti. Izvrijeđali su Mamića i HNS, ni za koga nisu navijali i odšetali su...
A Dinamo je, nošen navijanjem sa zapadne tribine (napokon da su i to plavi doživjeli, da netko u Maksimiru navija za njih) već u prvom poluvremenu propustio deklasirati Splićane.
U toj posvemašnjoj dominaciji Mamićeve momčadi, po trci, agresiji, posjedu lopte i prigodama, Hajduk je mogao biti sretan samo s jednim pogotkom u mreži.
A on je bio djelo Joea Šimunića. Njegov prvijenac u derbiju, u 17. minuti, namjestio je Domagoj Antolić, ubačajem iz kornera, a Šimunić je udarcem glavom zatresao mrežu. Ovo mu je ukupno peti pogodak u Dinamovu dresu u 79. nastupu.
Promašaji Fernandesa
Nažalost, Sammirov nasljednik na poziciji razigravača, nadahnuti Antolić, ozlijedio se u 28. minuti (istegnuće zadnje lože) i morao je napustiti travnjak.
Tragičar prvoga dijela bio je Čileanac Junior Fernandes, a jedina svijetla točka u Hajdukovim redovima opet je bio vratar Splićana Kalinić. Taj je junak nedavnoga derbija u 12. minuti obranio zicer Soudaniju (prethodila mu je sjajna finta Jozinoviću), a jednom je dobro reagirao i na nespretnost Maloče koja je mogla rezultirati autogolom.
Fernandes je u 30. minuti promašio nemoguće; najprije je Maloča izbio loptu koja je išla u vrata, a Čileanac iz blizine prebacio gol. Potom opet, u 37. minuti, Junior na dodavanje Lime puca preko gola. Nevjerojatno..
Hajduk je doista bio u mišjoj rupi, rijetko nemoćan i tako razbijen u Maksimiru. Bijeli su očito presamouvjereno ušli u ovu utakmicu, ohrabreni nedjeljnim remijem, kao da su zaboravili da ih je u toj utakmici spasio Lovre Kalinić.
Već na početku drugog poluvremena Dinamo je još jednom okrunio svoju dominaciju. Taj pogodak skuhali su Milović i Kalinić, a njihov nesporazum iskoristio je Duje Čop. Taj bivši Hajdukov napadač potom je svojim bivšim suigračima zabio još jedan pogodak, ukupno četvrti u tri ovojesenska maksimirska ogleda. Zamislite, uspio se u strijelce upisati i Junior Fernandes.
Točku na i ove briljantne predstave stavio je Alen Halilović.
Favoriti za naslov
Hajduk je potpuno nadigran, pregažen i demoliran pa će uzvrat 18. prosinca biti samo formalnost. Dinamo je širom otvorio vrata polufinala Kupa, u kojemu će sada biti glavni favorit.
Nikada u povijesti poslijeratnih dvoboja ovih suparnika Dinamo nije svladao Hajduk ovakvim rezultatom. Ovo je petarda koja će se pamtiti, remek-djelo Zorana Mamića!
Pohvalno je kad se ujedine navijaci nekih klubova, osobito Dinama i Hajduka. Ali kad se radi o ujedinjavanju zbog vrijedjanja jednog kluba, u ovom slucaju Dinama onda je to u najmanju ruku licemjerno. Svaka cast igracima Dinama koji moraju igrati protiv protivnickog kluba, njegove bahate i agresivne klupe, protiv sudaca, uz napade protivnickih, ali i svojih tzv. navijaca. Providno i sramotno. Zato naprijed plavi, pravi Dinamovci su uz vas, a ovima ionako i nije mjesto na stadionu.