Iako je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker najavljivao da će se Hrvatska kandidirati za domaćinstvo Europskog prvenstva 2020. godine, čini se da je Savez odustao od te kandidature, kao i od gradnje nacionalnog stadiona, što je bio preduvjet za kandidaturu! Pojavile su se, naime, neke nove potankosti u cijeloj priči koje nimalo ne idu na ruku Hrvatskoj, a sve je te novosti doznao izvršni predsjednik HNS-a Damir Vrbanović prošloga tjedna na nizu sastanaka u sjedištu Uefe u Nyonu.
Ostali imaju infrastrukturu
– Poučeni iskustvom iz dosadašnjih kandidatura, ne želimo ulaziti u neizvjesnu, čak i pustolovnu utakmicu, te se zadužiti u desecima milijuna eura za gradnju stadiona, nužnoga za dobivanje domaćinstva, kad je već danas izvjesno da su nam šanse za dobivanje domaćinstva relativno male. Posljednje informacije iz Uefe, naime, jasno kazuju da će iz ovoga dijela Europe biti forsirane neke druge zemlje, a Hrvatska bi bila posve u drugom planu – kaže Vrbanović.
Koje su to zemlje?
– Mađarska, koja uz državno jamstvo gradi novi stadion u Budimpešti i već ima osigurana sredstva. Zatim Italija, koja vapi za novim investicijama i ponudit će neki stadion iz sjevernog dijela, vjerojatno novi u Torinu. Tu su i Srbi, koji agresivno najavljuju da će imati potporu Vlade, barem mi je tako rečeno. Ne zaboravimo Grke, Bugare, Rumunje, Turke i Makedonce, koji također već imaju nove, uređene stadione. I u takvoj bi situaciji bilo suludo pričati da će Hrvatska imati nekakav prioritet, samo zato što bi uložila oko 150 milijuna eura u novi stadion! Podsjetimo, za iskazivanje kandidature za domaćinstvo velikih natjecanja potrebna je, prema Zakonu o sportu, suglasnost i jamstvo Vlade RH. A HNS niti može niti želi samostalno, na svoju ruku, zadužiti se za golem novac. Dakle, stane li Vlada ipak iza projekta kandidature, razgovarat će se o tome koji bi grad mogao biti domaćin. No, ostavi li Vlada RH sve našem savezu, onda sigurno nema ni govora o kandidaturi – jasan je Vrbanović.
Je li zapravo težnja Uefe da domaćinstva dodijeli zemljama koje već imaju gotove i izgrađene stadione?
– Da. Izuzmemo li Mađarsku, sve druge zemlje već imaju potrebnu infrastrukturu. I to je logična težnja Uefe, jer u tom slučaju nitko od Platinija neće tražiti nekakva sredstva za gradnju stadiona. A Uefa, uostalom, ta sredstva nikome ne bi ni dala, no ovakvom politikom u startu odbacuje i samu pomisao na to. K tome, treba znati da, osim stadiona, koji nemamo, zemlja i grad-domaćin moraju imati i izvrsnu infrastrukturu: zračni prijevoz povezan sa svim europskim gradovima, zatim cestovni i željeznički prijevoz na vrhunskoj razini... Inače, za domaćinstvo Eura 2020. godine kandidaturu je iskazalo čak 35 zemalja, a samo će ih 13 biti domaćini. A od tih 35 zemalja, 80 posto već sad ima gotovu potrebnu infrastrukturu...
Komfor nam je nezamisliv
Dakle, Hrvatska ipak neće dobiti nacionalni stadion?
– U ovome trenutku, bez jamstva Vlade RH i bez velike državne potpore, ne možemo ući u tu investiciju. Zna se da taj stadion mora biti kapaciteta najmanje 55.000 gledatelja, a jasno je da se ni od Maksimira ni od Poljuda to ne može napraviti bez ulaganja golemoga novca. Konkretno, trebalo bi povećati kapacitet tih derutnih stadiona za otprilike 20.000 mjesta. A prema računicama Uefe, uređenje svakog kvadrata stadiona (a to je jedno mjesto za jednog gledatelja) stoji dvije tisuće eura! Dakle, samo bi dogradnja i proširenje Maksimira i Poljuda stajalo oko 40 milijuna eura i u takvoj je situaciji svakako isplativije graditi novi stadion – kaže Vrbanović i nastavlja:
– Međutim, ne trebamo sad plakati zbog tog nacionalnog stadiona, koji vjerojatno nećemo imati. Uostalom, velik broj zemalja ga nema. U ligama petice imaju ga Engleska, Njemačka i Francuska, ali Španjolska i Italija nemaju takav stadion. Kao ni Nizozemska. Imaju ga još Austrija, Škotska, Irska... Mi bismo, dakle, trebali imati stadione visoke kategorije sa standardima primjerenima onima u Europi. U europskom nogometu danas prevladava težnja da stadioni budu zapravo kazališta na otvorenom! Traži se sigurno parkiralište, vrhunski komfor na tribini, piće, hrana, sigurnost... Čovjek koji kupi ulaznicu apsolutno mora biti privilegiran i mora mu se osigurati maksimalni komfor.
To je, na žalost, zasad još nezamislivo na ovim našim prostorima...
kakav hr nogomet uz ovakve "nevladine" organizacije s z.stevanovićem na čelu..pa oni su ustoličeni da koče razvoj hr nogometa..kao što je ustoličena građanska akcija s z.pusićem na čelu da koči razvoj demokracije i hr napretka..ipak je njima memorandum II u srcu..