Hrvatska je u 11 utakmica kvalifikacija postigli samo 12 golova. A posebno zabrinjava što je prvi topnik europskog prvaka Bayerna zabio svega tri, i to ni jedan glavom! Walesu sretno nakon što ga je vratar pogodio ispucavajući loptu, Srbiji nogom nakon ubačaja, a u Beogradu u kontri.
- Šteta je što nismo pobijedili, možda je dečke velika želja i nestrpljivost da sve što prije riješe odvela u pogrešan smjer – kaže Branko Ivanković.
Dojam je da je bilo previše centaršuteva, loših, preblizu golmanu.
- Da, to je jedan od način da se probije suparnika, ali samo jedan, a mi smo previše pokušavali baš tako. Nama je u tradiciji pas igra, iako su ubačaji sa strane dobro došli. No ne ovako s aut linije, kad lopta dugo putuje i dobar golman sve to pokupi. Treba ubačaja, ali kad se izigra obrana, a ne na postavljenu obranu.
Guardiola je rekao da boljeg od Mandžukića u igri glavom nema. Ali, to se u reprezentaciji ne vidi.
- Nemojmo uspoređivati Bayern i reprezentaciju. Mandžo tamo ima Robbena, Riberyja, Müllera, a Perišić i Iličević ipak nisu Ribery i Robben. Ovdje Mario mora više raditi, ne može očekivati da će netko proći trojicu i podvaliti mu loptu, mora više ulaziti iza leđa, iz drugog plana. A ubačaji koje smo imali nisu bili dovoljno dobri da bi on nešto mogao napraviti. Iako, imao je nekoliko dobrih spuštanja lopte - zaključio je Ivanković.
Tomo Šokota bio je vrsni strijelac, odlično je igrao s obje noge, ali i glavom. Kako bivši centarfor i reprezentativac vidi problem naše realizacije?
- Malo golova zabijamo, to stoji. A sad kao da smo promijenili i način igre, Kovač želi više igru po bokovima, što se meni sviđa, ali moramo to raditi bolje. Za Mandžu kažu da je najbolji u igri glavom, ali teško je na ovakve mekane ubačaje koji dolaze iz daljine na pet metara od gola bilo što napraviti – veli Šokota, te nudi mišljenje kako bi sve to moglo izgledati bolje:
- Lijeva i desna špica (sad su to bili Perišić i Iličević, nap. a.) moraju više ulaziti u šesnaesterac, dolaziti bliže Mandžukiću. Tako bi otvorili bokove za Srnu i Pranjića, imali bismo više igrača blizu golu. I svi ti ubačaji onda moraju biti čvršći, ne tako blizu golmanu. A ulaskom bočnih špica Mandžo bi imao s kime odigrati, spustiti loptu, odigrati povratnu. Ovako, ne može on sam. Zoran primjer je utakmica protiv Belgije, kada je bio potpuno sam. No, treba vremena da se to uigra, novi je izbornik, a nove ideje ne prolaze preko noći.
P.S. Ivanković je u dinamu pokazao što zna i može. Bolje mu je da se pošuti i skloni u rupu. Mandžo se trudio više nego većina igrača ali ne može se on vratiti po loptu, prenijeti je naprijed i samom sabi odigrati zadnji pas i stvoriti šansu. To je zadaća drugih koji to nisu radili nego su igrali nešto što vjerojatno ni njima nije jasno što je to bilo.