Mnogi ga se sjećaju kao jednog od rijetkih koji su većinu igračke karijere proveli u Dinamu i Hajduku. Joško Jeličić (42) u izjavama je oduvijek bio odmjeren. Uvijek je bio, ili se barem trudio biti, izvan naših antagonizama. Poput onog između Splita i Zagreba.
Prije godinu i pol dana otvorio je novu stranicu u karijeri. Nakon nogometnog, odlučio je okusiti i novinarski kruh. Jeličić za RTL-televiziju komentira nogometna zbivanja, a na RTL-2 stručni je komentator u emisiji RTL-liga koja se emitira nedjeljom u 22 sata, a bavi se HNL-om.
– Sviđa mi se novinarski posao. Nije lagan nimalo. Stalno moraš raditi na sebi, pripremati se za emisije i biti u toku s događajima. Sada već neke stvari odrađujem rutinski. Svakim javnim nastupom sve mi je lakše. Tko zna, možda se kroz takve projekte afirmiram i na nekim sličnima koji imaju veze s nogometom.
Detaljno analizira Dinamo s kojim je igrao i Ligu prvaka.
Zašto teže samoisticanju?
– Dinamo zadnjih 7-8 godina nije bio u ovakvoj krizi kao što je to sada. I to u smislu igre i vođenja. Previše je bilo pogrešnih trenerskih procjena. Treba znati odabrati trenera za plave. Onaj tko vodi Dinamo mora imati autoritet i igra te momčadi mora težiti posjedu lopte i napadu. Priliku treba dati trenerima koji su imali igračku karijeru. Utakmica protiv PSV-a pokazala je put kako Dinamo treba izgledati u svakoj utakmici. I pristupom i vođenjem. Sustav prilagođen igračima koji su maksimalno poštivali zadatke. Tu se vidjelo koliko je važna trenerska ruka. Zoran Mamić i Damir Krznar i u Beču su pokazali kako Dinamo treba izgledati. To je pljuska svim trenerskim magovima koji od svoje profesije prave bauk. Jer, nije kriv Branko Ivanković, već onaj tko ga je triput dovodio – naglašava Jeličić, pa se vratio na utakmicu s PSV-om:
– Samo su nedostajali pogoci, a tome je kriva i sebičnost Fernandesa i Soudanija. Taj potencijal koji naš prvak ima treba znati voditi. Dinamo je sada skup dobrih pojedinaca, ali oni nisu momčad. Ti igrači teže samoisticanju i igraju samo s loptom. U klub treba dovesti trenera koji će imati apsolutnu autonomiju i koji neće ulaziti u kompromise u svlačionici. Mora postaviti sustav vrijednosti po kojemu neće biti privilegiranih. Momčad ne živi za Dinamo niti se tako ponaša.
Kada je trener u pitanju, Hajduk u Tudoru ima možda napokon dugoročno rješenje?
– Najveća Tudorova prednost je što je neovisan. Radi ono što misli i drži se svog puta. No, jedan od ključnih problema u Hajduku je zapuštena omladinska škola. No, navijači su sigurno najveći Hajdukov forte. Fascinantno je bilo vidjeti kako igrači i navijači slave pobjedu protiv Hrvatskog dragovoljca. Osim toga, bijeli imaju Igora Tudora koji je radio s vrhunskim svjetskim trenerima, veliki je hajdukovac i njegova momčad nastoji igrati. Napokon, jer to proteklih godina nije bio slučaj. A fanatičnim pristupom kompenziraju kvalitetu. Iako, smatram da dugoročno nemaju šanse u borbi za vrh s Dinamom i Rijekom jer nemaju širok igrački kadar.
Osvrnuo se i na Rijeku...
– Naravno, skidam kapu ekipi oko Miškovića i Volpija. Važno je da Rijeka nije kratkoročan projekt. Iako je već u kratkom vremenu dosegnula određenu razinu. Očita je sinergija igrača, navijača i klupske uprave. Leon Benko personifikacija je te Rijeke.
Igrači su najviše odgovorni
Reprezentaciju nije mogao zaobići.
– Svi znamo pod kojim okolnostima je Štimac došao za izbornika. Već ta činjenica bitno mu je otežala posao, a kada smo počeli posrtati došlo je do krize kakvu imamo sada. Štimac je lutao i prilagođavao sustav protivniku, što naša reprezentacija nikada nije radila. A ulazio je u kompromise s igračima koji su očito posumnjali u njegovo znanje. No, najveću odgovornost snose igrači jer reprezentacija im je pomogla da se afirmiraju i sada bi trebali vratiti nešto.
Može li Niko Kovač nešto bitno popraviti u momčadi uoči Islanda?
– Nije ni Bilić od miševa u Ateni napravio lavove u Istanbulu za samo dva tjedna. Važno je Kovaču sada dati bezrezervnu podršku. Čitava struka i mediji moraju stati na istu stranu u svrhu cilja, a to je plasman na SP. Jer, mi smo mala nacija i nemamo igrače svjetske klase, uz dužno poštovanje prema Modriću i Mandžukiću. Ako oni ne rješavaju utakmice u klubovima, ne mogu niti u reprezentaciji. Moramo djelovati kao momčad - zaključio je Jeličić.
