Valjda nikad Mario Mandžukić nije došao na okupljanje reprezentacije tako raspoložen. Osim u lipnju, nakon što je osvojio Ligu prvaka, ali tada ga je od minhenskog slavlja otrijeznio reprezentativni hladan tuš domaćim porazom od Škota.
Ovaj put Mandžo je stigao u Zagreb na prvu pripremnu utakmicu za SP, stigao je kao drugi najbolji igrač na svijetu u veljači (iza Messija, prema statistici koju vodi whoscored.com), a i ono malo samopouzdanja koje mu je Pep Guardiola oteo (ili barem pokušao) svojim eksperimentima, Mandžo je vratio. I ta snimanja reklama, i medijske obveze, koje nogometnim zvijezdama spadaju u teži dio posla kojim se bave, ovaj put odradio je gotovo s radošću. U Zagreb je stigao kao igrač utakmice bundesligaškog derbija između Bayerna i Schalkea. U pobjedi 5:1 upisao je pogodak, asistenciju i izboren jedanaesterac.
– Utakmica je bila sjajna. Što reći, utakmice Bayerna i Schalkea uvijek su bili pravi derbiji. Uoči našeg susreta izgubili su od Reala sa 6:1. Nakon toga su se htjeli dokazati, tu je sigurno bilo i nekog pritiska i toga smo bili svjesni i iskoristili smo to. Mislim da smo odigrali najbolje prvo poluvrijeme sezone! Presretni smo jer pobjeđujemo – rekao je Mandžo.
Donio Bayernu 29 golova
Razvlačio je osmijeh pri sjećanju na razne šale i smicalice iz Bayernove svlačionice i s treninga, u očima se vidio ponos što igra za najbolji klub današnjice, kroz glavu su mu prolazile te silne Bayernove pobjede.
Kako i ne bi kad je prvi hrvatski napadač izravno (pogocima i asistencijama) zaslužan za 29 golova najbolje svjetske momčadi ove sezone! Nakon burnog siječnja i jedne jedine ispravne, sportske poruke Lewandowskom: “Dobro došao, a onda ti evo teren pa da vidimo tko je bolji!”, Mandžu su zasule ponude europskih velikana. Možda je već i odlučio gdje će igrati nakon SP-a. Poslije svog prvog velikog natjecanja, Eura 2012., potpisao je za Bayern...
Mario priznaje da, i dok s Bayernom juriša na sve moguće trofeje, stalno razmišlja o SP-u.
– Apsolutno, stalno sa suigračima razgovaram o Svjetskom prvenstvu. Favoriti su uvijek isti, više-manje. Brazil, Njemačka, Argentina, Španjolska. Ali opet, nadam se da će netko i iznenaditi, to uvijek daje dodatno uzbuđenje cijeloj priči. Naravno, nadam se da će i naša reprezentacija biti jedna od tih koje će iznenaditi. Dat ćemo sve od sebe da tako bude.
Kakvog Mandžukića očekujemo na SP-u u Brazilu?
– Siguran sam da ću biti u odličnoj formi na prvenstvu, znam sebe i znam kako radim. Najprije želim igrati dobro za klub, jer upravo to utječe i na moje nastupe u reprezentaciji. Na SP-u želim dati sve najbolje što mogu, da zablista cijela reprezentacija. Posebno mi je stalo do toga jer mi je ovo prvo svjetsko prvenstvo.
Kakav je život u Münchenu? Što vam se ondje najviše sviđa?
Živi u Olićevoj kući
– Volim München, mislim da je jedan od najljepših gradova u Njemačkoj. Ima neku posebnu čar. Ljudi su također jako simpatični i dragi i otkad sam došao, nisam imao nijedno negativno iskustvo po tom pitanju. Ipak, ne mogu puno toga reći o svome slobodnom vremenu u Münchenu jer, moram priznati, najviše mi odgovara mir koji u slobodnim trenucima uglavnom nalazim u svom trenutnom domu. S obzirom na dinamičan ritam, to je moja omiljena opcija.
Mandžo živi u Ottobrunnu, u okolici Münchena, u kući u kojoj je stanovao Ivica Olić dok je igrao u Bayernu. Koliko vremena dnevno provodite u klubu? Imate li kakve individualne treninge?
– Pa, na stadionu sam dnevno, uglavnom, oko dva do dva i pol sata, ako imam jedan trening. Individualnih treninga trenutačno nemam, sve mi je pokriveno u postojećim treninzima s momčadi. Uza sve to, imamo i jako puno utakmica i forma je trenutačno neupitna. Osjećam se moćno. Naravno, ako se išta po tom pitanju promijeni, radit ću dodatno na sebi, no zasad nemam s tim problema.
Jeste li u kontaktu s nekime od bivših suigrača iz Dinama?
– Da, to su Vrdoljak i Čale. Što se tiče ostalih, srećemo se u reprezentaciji, tako da sam, općenito, u kontaktu s puno njih.
Koji vam je najdraži gol za Bayern, a koji za reprezentaciju?
– Teško je isticati određeni gol. Kao napadaču, svaki gol je poseban i jednako drag. Naravno, zabijati u Ligi prvaka ima posebnu vrijednost, tu nema dileme. Ali, što se tiče reprezentacije, istaknuo bih svakako Euro u Poljskoj. Jedva sam ga čekao i na kraju zabio prvi hrvatski gol na Euru. To se pamti.
Tko je najveći Bayernov suparnik za osvajanje Lige prvaka?
– Real igra dobro. Zapravo, odlično! To bi bio sjajan finale: Bayern - Real. Ali, naravno, mi bismo pobijedili, ha-ha! Real je definitivno super, ali tek nakon Bayerna, ha-ha!
Pretrči po desetak km
Vaš je otac trener. Zamišljate li se u toj ulozi jednoga dana?
– Da, često razmišljam o tome. Znam da bih obožavao taj posao, posebno rad s djecom, talentima koji imaju velike šanse za uspjeh... Mislim da tu svakako vidim svoju budućnost i da ću slijediti očeve stope.
A razmišljate li o završetku karijere u Dinamu?
– Moram priznati, ne još. Pa, to je uvijek lijep scenarij, daje dodatnu emociju u cijeloj priči. Iz Dinama sam krenuo u europske klubove i tu je mnogo toga počelo. Ali, s druge strane, mislim da ne bi bilo fer kada bih se ondje vratio “potrošen” i kad ne bih mogao dati pravi doprinos klubu. Mislim da je taj faktor najbitniji svakom igraču, iz poštovanja prema sebi, ali i prema tom klubu.
Tko su vam bili nogometni idoli?
– Ah, nemoguće je zaobići generaciju ‘98. Šuker, Prosinečki, Boban, Bokšić..., lista je duga. A opet, strah me dalje nabrajati da se netko ne uvrijedi jer sam ga zaboravio spomenuti. Imamo zaista mnogo sjajnih nogometnih imena...
Na SP-u možete stići do 50. nastupa za Hrvatsku, nakon 2007. Sjećate li se debija?
– Bilo je nevjerojatno, ostvarenje životnih snova. Ali, osjećaj je isti svaki put kad oblačim hrvatski dres i predstavljam domovinu. Teško je riječima opisati tu čast.
S unutarnje strane novog dresa Nikeovi su dizajneri stavili natpis “Budi ponosan”.
– Mala smo, ali ponosna država. I kad vidim taj natpis prije svake utakmice podsjetit ću se da nas cijela Hrvatska gleda i podržava svim srcem, i to će nas samo inspirirati. A sam novi dres jako mi se dopada. Sigurno ću igrati dobro u njemu, ha-ha!
Mnogi mladi nogometaši kažu da ste na terenu jedan od najvećih radnika, uz postizanje pogodaka mnogo pridonosite i obrani. Odakle inspiracija za taj stil igre, je li netko posebno utjecao na vas?
– Vrlo sam ponosan ako mogu biti inspiracija mladim nogometašima. Bio sam na njihovu mjestu, i ja sam imao idole koji su me poticali da radim još više i žešće. I mi reprezentativci sada radimo žešće zbog tih mladića kojima smo uzori.
Možete ostvariti sve snove
Prosječno na utakmici pretrčite oko deset kilometara, što je neobično za napadača. Kako ste postali takav ‘all-round’ igrač?
– Volim trčati i pomagati suigračima i braničima. A volim i frustrirati suparnike: natjerati ih da pate i izmoriti ih! Otežati im igru najviše što mogu. To je moja snaga, moja moć. Moj potpis, ako želite...
Što biste poručili 16-godišnjem nogometašu koji u budućnosti želi igrati za reprezentaciju?
– Da mora biti strpljiv i predan radu i treninzima. Možete ostvariti sve snove ako ste predani, usredotočeni na cilj i naporno radite.
Zašto u reprezentaciji nosite broj 17 na dresu?
– To mi je sretan broj. Prije nego što sam počeo igrati u hrvatskoj prvoj ligi, u drugoj sam ligi (za Marsoniju, nap. a.) postigao 17 pogodaka, čime sam privukao pažnju Zagreba, koji me kupio. Zbog toga sam odlučio da to bude moj broj u reprezentaciji – zaključio je Mario Mandžukić.
>>Mandžukić na osmom mjestu u utrci za Zlatnu kopačku!
nece mandzukic postati trener, mislim trener, jer za to treba imati nesto i u glavi..