Ljeto 2001. godine bilo je baš vrelo u Hajduku. Tada se zbio scenarij sličan ovom koji u ljeto 2014. prijeti Dinamu. Nijanse su različite, tada su Aljoša Asanović, Slaven Bilić, Alen Bokšić i Igor Štimac u Hajduk došli na poziv predsjednika Branka Grgića, što je u velikoj suprotnosti s Dinamovim aktualnim trenutkom - niti bi Mamić pozvao Šimića, Marića, Šokotu i Bišćana, niti bi oni s njim ušli u neki pakt.
Preteča dioničarstva
Taj ulazak nogometnih velikana u Hajduk, tada popularno nazvanih vatrena četvorka, što se njima nikako nije sviđalo, bio je svojevrsni oblik dioničarstva, koje je došlo sedam godina kasnije. Asanović, Bilić, Bokšić i Štimac u Hajduk su donijeli tadašnjih tri milijuna DEM vlastita novca, praktički dali financijsku injekciju koja je u tom trenutku spasila klub. Asanović i Štimac ponudili su i svoje igračke mogućnosti. Hajduk je tada igrao u kvalifikacijama za ulazak u Ligu prvaka, bio je na korak do ulaska, ali ga je Mallorca, predvođena Samuelom Eto’om, izbacila u produžecima. Sve je izgledalo lijepo u samim počecima, a onda je počelo; Bokšić se držao po strani, još je igrao u Middlesbroughu i novac je uložio na Štimčev nagovor, nije ni pitao previše što se događa. Asanović i Bilić sve su gledali malo sa strane, a Štimac se nametnuo. Uvijek je imao liderski gard, to je i tada došlo do izražaja. No, uskoro je krenulo prema dolje.
- Mogao bih ja biti trener - šokirao je svoje kolege u studenome 2001. Slaven Bilić, nakon smjenjivanja Gračana.
Nije bilo druge nego neiskusnom Biliću dati kormilo u ruke. Godinu-dvije kasnije, na jednoj sjednici, zanimljiv prijedlog dao je Asanović:
- Predlažem da šef omladinske škole bude Asanović! - javio se Aljoša.
I bilo je takvih situacija napretek, a jedini koji je stvarno vladao, on kaže i radio punom parom, bio je Štimac. Krajem 2004. godine, možda početkom 2005. priča je došla do kraja.
Spor i zbog kladionice
Bilić i Asanović preuzeli su mladu reprezentaciju, povukli se iz upravnog odbora Hajduka kako ne bi bili u sukobu interesa, a priča o vatrenoj četvorki je završena. S vremenom je njihov ulog pretvoren u dionice, ulaskom u Hajduk završeno je i njihovo prijateljstvo. Kumovala je tome i neriješena priča s ulaganjima u Štimčevu kladionicu Sport Tip, Asanović i Bokšić svoje udjele tražili su i sudskim putem. Porazgovaraju oni tu i tamo, ali razdvojili su se, zajedno su ostali Bilić i Asanović, a svojim putem krenuli su Štimac i Bokšić. Baš njih dvojica svoje nekadašnje partnere zamijenili su u reprezentaciji.
Poučna priča za Bišćana, Marića i društvo, zar ne!
>> Mislite li da Bišćan, Šimić, Marić i Šokota mogu preuzeti Dinamo?
U nogometnome klubu kao i u obitelji mora postojati hijerarhija jer se inace dogadja anarhija i to je sva mudrost......U Hajduku godinama previse ljudi muti oko kluba i zato su propali kako financijski tako i sportski,dok je u Dinamu drmao jedan primitivac ali sposoban menadjer koji je znao da mu je klub zlatna koka.Bio je svjestan da mora ulagati dio love od prodaje igraca u usavrsavanje omladinskih trenera i u omladinski pogon,koji opet bude donio novu lovu bez koje NITI jedan klub na nasim prostorima NE moze opstati...dio love sebi i to je to.Nisam siguran koliko su ti bivsi dinamovci sposobni vodit klub i svoje sujete stavit u drugi plan u ime kluba....Jedna stvar je igrat za klub,a druga vodit klub u okruzenju gdje nema sponzora i ne moze se prezivjet od gledaoca...