Ugovor o ulaganju, posredovanju i zastupanju te ugovor o međusobnim pravima i obvezama koje je Eduardo da Silva sklopio na početku svoje nogometne karijere sa Zdravkom Mamićem potpuno su pravno valjani, odlučio je zagrebački Županijski sud preinačivši prvostupanjsku presudu donesenu u siječnju prošle godine. Iako je prvostupanjski sud sve ugovore između Da Silve i Mamića poništio proglasivši ih lihvarskim, Županijski sud pravomoćno je presudio da je izvršni predsjednik Dinama imao svako pravo od Da Silve tražiti najprije 50 posto, pa 25 posto i na kraju 20 posto svih prihoda, a nogometaš je navedene iznose trebao plaćati do 16. travnja 2011.
Županijski sud poništio je i odluku Općinskog građanskog suda kojom je izvan snage stavljena javnobilježnička isprava kojom su izvršni predsjednik Dinama i njegov sin Mario Mamić pokrenuli ovrhu nad nogometaševom imovinom zbog neispunjavanja odredbi spornih ugovora.
Ovrha nad imovinom
Radi se o dugu od oko 5,5 milijuna kuna zbog kojeg je Eduardu blokirana sva imovina u Hrvatskoj. Konkretno, to su dva automobila i stan u Zagrebu, a nogometašu su blokirani i bankovni računi. Eduardov dug prema Mamićima s kamatama se sada popeo na iznos veći od osam milijuna kuna. S obzirom na sudsku odluku da Mamić može izaći iz Remetinca ako uplati jamčevinu od 14 milijuna kuna te da je Županijski sud ovom pravomoćnom presudom dopustio ovrhu nad Eduardovom imovinom, Mamić bi sada mogao krenuti i u prisilnu naplatu ovršene Eduardove nekretnine, automobila i računa.
Za razliku od sutkinje Općinskog građanskog suda Jesenke Jurić Šojat koja je donijela presudu u korist Eduarda, viši sud zaključio je kako Mamić u vrijeme sklapanja ugovora s nogometašem nije imamo nikakvu funkciju u Dinamu, a Županijskom sudu nije sporno ni to što je Da Silva ugovor s Mamićem sklopio na dan svoje punoljetnosti te da je tada slabo znao hrvatski jezik. U pravomoćnoj presudi navodi se i to kako Eduardo nije bio u podređenom položaju u odnosu na Mamića te da se ne može zaključiti da je bio neiskusan.
– Ovaj sud zaključuje da zbog materijalnog stanja u kojem je bio tužitelj, tužitelju nije bio jedini izlaz iz tog stanja sklopiti navedene ugovore jer, kao što je i sam naveo, radi izlaska iz tog stanja sklopio bi s nekim drugim ugovor o igranju kao profesionalni nogometaš. Stoga se ne može zaključiti ni da je tužitelj bio nedovoljno iskusan ili lakomislen iako je u vrijeme zaključenja ugovora imao 18 godina – stoji, među ostalim, u obrazloženju pravomoćne presude.
Prema stavu Županijskog suda, jedina nemoralna odredba u ugovorima između nogometaša i Zdravka Mamića, a kasnije Marija Mamića jest ona koja se tiče Eduardovih transfera. Naime, prema toj odredbi nogometaš je izvršnom predsjedniku Dinama trebao isplatiti 25 posto transfera, a kasnijim ugovorom o međusobnim pravima i obvezama iz 2004. utvrđeno je da Mamiću pripada cijeli iznos od transfera.
Dokazi u korist Mamića
Na ovakvu je presudu nogometašev odvjetnik Ivica Crnić Vrhovnom sudu uložio izvanredni pravni lijek, odnosno uložio je reviziju na pravomoćnu presudu smatrajući da je drugostupanjski sud navijački i selektivno ocijenio dokaze, i to u korist Mamića.
– Županijski sud nije zakonito sudio jer nije primijenio sportske pravilnike Fife i HNS-a koji štite nogometaše od lihvarskih ugovora. Velika je pristranost u korist Mamića, a sve upućuje na to da Eduardo nije bio u slobodnom odnosu prema Mamiću – kaže odvjetnik Crnić te napominje kako nije točno da Mamić u vrijeme sklapanja ugovora nije imao nikakvu funkciju u Dinamu. Naime, u sudskom spisu priložen je dopis Grada Zagreba iz kojeg je vidljivo da je Mamić od 2000. do 2007. u kontinuitetu bio član skupštine Dinama. Crnić naglašava i činjenicu da drugostupanjskom sudu nije neobično što Mamići sporne ugovore nisu prijavili HNS-u te da to sve baca sjenu na ovo suđenje. – Ovakvom drugostupanjskom presudom svi su nogometaši bačeni u ralje menadžera – zaključuje odvjetnik Crnić.
>> Mamić: Hvala svima koji su sakupili jamčevinu za mene, ali ja odbijam prihvatiti taj novac
Čudno kako ugovore koje je Mamić sklopio s igračima koji nisu postali vrhunski i dobro se prodali nitko ne spominje i ne smatra lihvarskim.