Prvi put na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru slušala se Lijepa naša nakon što je stolnotenisačica Sandra Paović osvojila zlato pobijedivši u finalu finalu kategorije 6 Njemicu Stephanie Grebe sa 3:0 (11:2, 11:7, 11:4).
Za Hrvatsku je to četvrto zlato u povijesti nakon što je Antonija Balek u Pekingu pobijedila u bacanju kugle i bacanju koplja, a Darko Kralj u bacanju kugle.
– Jako sam sretna i uzbuđena. Došla sam po zlato i osvojila sam ga. Odradila sam posao kako je trebalo. Bila sam mirna i koncentrirana i taktički smo se dobro pripremili – kazala je aktualna svjetska i dvostruka europska prvakinja koja je bez poraza već više od dvije i pol godine.
Paović i Grebe igrale su međusobno 12 puta i svih 12 puta slavila je hrvatska igračica.
– Bez obzira na taj podatak nisam se opustila ni jednog trenutka. Spremala sam se za ovaj finale kao da igramo prvi put i odigrala sam bez pogreške – rekla je.
Sandra je u Brazil doputovala kao najveći kandidat za zlato i izdržala je sav pritisak.
– Ova medalja za mene je veliko olakšanje. Ja vam ne mogu objasniti razinu stresa koji sam proživljavala svih ovih dana. Što ako izgubim, a svi od mene očekuju pobjedu. To su pitanja koja moraš izbaciti iz glave. Cijeli turnir sam igrala oprezno, možda čak i preoprezno sve do finala, no u finalu sam uživala. Rekla sam si, pusti ruku, bolja si i jača si, i to sam dokazala – priznala je.
Paović se u paraolimpijsku obitelj uključila se nakon prometne nesreće koju je doživjela u siječnju 2009. Godinu dana prije nastupila je na olimpijskim igrama u Pekingu, gdje je ispala u 2. kolu. Bila je višestruka prvakinja Hrvatske, a igrala je za klubove iz Švicarske, Njemačke i Francuske. Sandra je 2000. na EP-u u Bremenu osvojila broncu u mješovitom paru s Rokom Tošićem, a ima i ekipno srebro s EP-a 2005. u Aarhusu.
– Nakon nesreće, moj cilj je bio da budem samostalna, o stolnom tenisu tada nisam ni razmišljala. Međutim, kada sam stala na noge, probala sam ponovo zaigrati i ispalo je najbolje što mogu. Nakon nesreće cijela je Hrvatska bila uz mene i pomogla mi je na sve moguće načine, a ovo zlato je bio način kako sam ja to željela vratiti – kazala je 33-godišnja Vukovarka koja je prije dvije godine proglašena za najbolju parastolnotenisačicu na svijetu, a od lipnja 2014. do danas drži prvo mjesto na svjetskoj rang-listi u svojoj kategoriji tjelesnog oštećenja.
Sandra je posebno željela zahvaliti svojoj trenerici Nataši Skočilović i Mireli Šikoronji s kojom radi u reprezentaciji te Nevenu Cegnaru.
– Neven je 15 godina svaki dan bio uz mene dok sam bila luckasta i luda. Svakakvu me preživio i svemu me naučio. Jedinim dijelom ovo je i njegova pobjeda.
Naravno, poseban pozdrav otišao je suprugu Danielu Lazovu koji je s tribina pratio njezine mečeve u Riju.
– Danijel je bio fantastična potpora, smiren, premda znam da je u sebi bio nervozan. A ja želim da se on plasira na POI u Tokiju – poručila je Paović. Lazov je također bio sportaš, perspektivni nogometaš, koji je 2006. godine zadobio slične ozljede prilikom skoka na glavu u rijeku Sutlu, nakon čega je završio u kolicima.
Sandrino zlato izazvalo je veliko oduševljenje u hrvatskom taboru, posebice jer je to prva medalja za hrvatski stolni tenis u povijesti paraolimpijskih igara.
– Čekali smo i dočekali prvo zlato u Riju, ali i prvo zlato za hrvatski stolni tenis. Svi smo vrlo emotivno proživjeli Sandrin finale – kazao je predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora Ratko Kovačić, inače bivši stolnotenisač.
– Nema veće sreće u stolnoteniskoj reprezentaciji od ove medalje. Sandra je bila umorna i pod stresom uloge favorita, no finale je odigrala vrhunski – dodao je izbornik Emil Gubica, dok je glavna trenerica Mirela Šikoronja kazala:
– Ne znam što bih rekla od sreće. Bio je to fenomenalan meč, taktički je odigrala sjajno. Odigrala je pametno. Sandra je strašan borac i veliki radnik i ova medalja je kruna njezina rada.
Naklon do poda,želim ti još puno uspjeha u život!!!!!!!!!!!!!!!