Samo tri tjedna nakon osvajanja rekordne, desete, olimpijske medalje u Riju, Hrvatski olimpijski odbor sutra svoj 25. rođendan. Jer, baš je 10. rujna prije četvrt stoljeća održana osnivačka skupština krovne nam sportske kuće.
Sve od tada pa do danas, ta kuća je rasla. Ne samo po broju pridruženih nacionalnih sportskih saveza, nego i po broju medalja s kojima su se hrvatski sportaši vraćali s ljetnih olimpijskih igara.
Točnije, samo je na Igrama u Atlanti (1996.) bilo medalja manje nego na prethodnim. A uspon je krenuo 2004., slučajno ili ne, baš nekako u vrijeme kada je za čelnog čovjeka HOO-a došao bivši premijer Zlatko Mateša. U Ateni i Pekingu bilo ih je po pet, u Londonu šest, a u Riju nevjerojatnih 10 odličja.
Uz takav sportski rast zemlje koja još jedino raste u turističkim pokazateljima, ne treba čuditi što će u Hrvatsku na rođendansku proslavu doći i predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach.
– Ako je jedna mala zemlja deveta u Europi, a 17. na svijetu te treća po broju zlata po broju stanovnika, onda to zasigurno zaslužuje pozornost i prvog čovjeka olimpijskog pokreta. Uostalom, predsjednik Bach je htio doći već u lipnju, no zbog iznenadnih okolnosti nije stigao, ali je već tada rekao da će vrlo rado doći u rujnu – ističe Bachov domaćin, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša.
A on kao bivši premijer od nove Vlade očekuje da se sportom puno više pozabavi no što su se političke stranke bavile u svojim izbornim programima.
– Nažalost, kod nas se sport percipira isključivo kroz nogomet, dakle kroz samo jedan segment koji ima drukčiju problematiku, što čini golemu štetu ostalom sportu. Jer, dok neki od naših najboljih nogometaša tjedno zarađuju i po 120 tisuća eura, to su novci koje sportaši najvećih svjetskih kapaciteta kao što su Sandra Perković ili braća Sinković ne mogu ni sanjati. Sada bi trebalo krenuti nekim redom i najprije izraditi nacionalnu strategiju sporta, a onda preurediti Zakon o sportu da bude okvir za sve sportove, a ne samo za jedan. Tu su i naši prijedlozi da se sport pridruži Ministarstvu turizma ili da dobije samostalni državni ured, a potom i da se porezni zakon tako uredi da se kompanijama isplati ulaganje u sport nacionalne razine. Sportašima treba dati i mogućnost da imaju zdravstvenu i mirovinsku zaštitu kao kulturnjaci, da svi koji su u prvoj kategoriji dobivaju stipendije iz državnog, a ne lokalnog proračuna...
A što je s onim prijedlogom HOO-a da se jednokratne nagrade za olimpijske medalje vrate na razinu (50 posto višu) na kojoj su bile u prošlom desetljeću.
– Zasad na to nije bilo nikakvih reakcija osim onoga što je izjavio ministar tehničke Vlade Marić, koji je sklon sportu, da će sve učiniti da se da sredstva pronađu. Nažalost, ni oko drugih naših prijedloga nije primjetan entuzijazam, a mi smo baš MUP-u, s kojim imamo već dvije godine ugovor, uputili zahtjev da zaposle olimpijskog pobjednika Josipa Glasnovića. I dok mi u dogovoru s MORH-om imamo 28 zaposlenih sportaša, ali u pričuvnom sastavu, bez zdravstvenog i mirovinskog, Slovenija u vojsci ima 118 zaposlenih trenera i sportaša te 27 u tamošnjem MUP-u. Slovačka tih sportaša ima više od 200, pa se ja pitam zašto takvo što nije moguće i u Hrvatskoj.
nogomet kao sport nikome ne čini štetu nego su političari ti koji čine štetu ne samo nogometu nego sportu u cijelini e moj mateša mateša