Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 68
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?

Roman o strašnom zločinu koji je ispripovijedan bez patetike i suza, mrtvozornički ubojito

12.08.2018. u 22:26

Je li pitanje boje kože bilo presudno za ova ubojstva? Ne znam. Možda jest, a možda i nije

Leïla Slimani svojim drugim romanom “Uspavanka” (na hrvatskom ga je objavila Fraktura u prijevodu Vlatke Tor) osvojila je prije dvije godine najprestižniju francusku nagradu Goncourt. Leila, rođena u Rabatu i stanovnica Pariza, novinarka je, ali i autorica publicističko-esejističke literature u kojoj posebno mjesto zauzima knjiga “Simone Veil, moja heroina”.

Leïla Slimani svojom je “Uspavankom” postala je međunarodna literarna vijest prve kategorije, i to ne samo zato što je među rijetkim književnicama koje su u proteklih više od stotinu godina (Goncourtova nagrada dodjeljuje se od 1903.) postale njenom laureatkinjom.

“Uspavanka” je roman koji bismo djelomično mogli nazvati i dokumentarističkim jer se u svojim pripovjednim temeljima oslanja na stvarni događaj, strašno ubojstvo dvoje mališana koje je u New Yorku 2012. počinila dadilja porijeklom iz Dominikanske Republike. Na mučnom suđenju dadilju je sud proglasio krivom, a ne neuračunljivom i osudio je na doživotni zatvor bez mogućnosti prijevremenog puštanja.

Da stvar bude gora, bračni par koji je angažirao dadilju iz noćne more s njom je njegovao prisne odnose koji su išli tako daleko da su zajedno posjetili njenu obitelj u Dominikanskoj Republici... Slična situacija postoji i u fikcionalnoj pariškoj obitelji Leïle Slimani koja se sastoji od heteroseksualnog bračnog para i dvoje male djece, kćeri i godinu i pol mlađeg sina.

Muž se bavi estradom, a žena je prosperitetna odvjetnica koju su dva poroda izbacila iz profesionalnog kolosijeka, na koji se ipak vratila zahvaljujući dadilji Louise, zatvorenoj, sredovječnoj, ali privlačnoj ženi čije tajne i povremeni agresivni ispadi nikome nisu bili čudni.

Autorica roman počinje šokantnom scenom djecoubojstva u kadi. Ispričala ju je bez emocija, hladne glave kao da piše kriminalistički izvještaj. Bez patetike i bez suza. Mrtvozornički ubojito. A nakon što je “obavila” brutalno ubojstvo koje nitko normalan nikada neće razumjeti, autorica se posvetila svojim prokleto uobičajenim likovima i njihovim problemima.

Paru iz srednjeg staleža koji nema dovoljno novca za standard koji misli da zaslužuje. I dadilji koju je život šibao gdje god je stigao i od koje je u nepoznato pobjegla i kći jedinica. Tu su i dječica, Mila i Adam, mališani koji su intuitivniji nego što im to godine govore, ali ih nitko ništa ne pita i nitko nema dovoljno vremena za temeljitiji razgovor s njima.

Danas se više komunicira s mobitelom nego s vlastitom djecom. “Uspavanka” sasvim sigurno nije triler. I nije psihološki roman koji će objasniti zašto je dadilja ubila djecu koju je trebala zaštititi od svih opasnosti. To je prilično čudnovato djelo u kojem na početku doznamo tko je ubojica, ali nam do kraja romana nije objašnjeno zbog čega je ubojica ubila nejačad.

Nije objašnjeno, ali jest naznačeno. U američkom stvarnom slučaju dadilja je bila tamnoputija osoba koja je ubila bijelu djecu u još uvijek većinski bijelom dijelu Amerike. Kod Leïle Slimani dadilja je bila osiromašena bjelkinja koja je ubila djecu majke arapskog porijekla iako je to u romanu tek usputni, ali sigurno ne i slučajan podatak.

Je li pitanje boje kože bilo presudno za ova ubojstva? Ne znam. Možda jest, a možda i nije. Ako nije bilo presudno, bilo je prisutno kao nagovještaj suštinske nepravde koju su osjećale društveno podjarmljene dadilje pa su krenule u osvetnički pohod koji je završio tragedijom.

Treba reći da živimo u svijetu u kojem je pitanje porijekla, kako rasnog tako i spolnog, rodnog, nacionalnog i vjerskog postalo iznimno bitno i bit će sve bitnije, što poručuje i Leïla Slimani. Ipak, njena dadilja sasvim je obična osoba, radišna i po potrebi pokorna, željna sreće, blagostanja, spokoja i ljubavnog ostvarenja, ali i osoba koja se nikako ne miri sa svojim položajem koji joj razara iluziju uspjeha.

U osnovi njezina zločina duboko je nezadovoljstvo koje je tinjalo cijeli njen život da bi se ispoljilo u najgorem trenutku kada joj je omogućeno da zavlada naizgled skladnom obitelji koju je u nekoliko minuta pretvorila u hrpicu blatne vode na trotoaru metropole u kojoj ljudi žive jedni pokraj drugih zatvorenih očiju i još zatvorenijih duša.

>> Pogledajte video - Gdje su i što danas rade zvijezde 1. hrvatskog realityja

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije