Indeks bruxelleske burze BEL 20 porastao je 15. srpnja 1,4 posto, nakon
što je tjednima padao. Ništa neobično ne bi bilo
to gore-dolje po burzovoj ljestvici da prethodne noći savezni premijer
Yves Leterme nije banuo u kraljevski dvorac Belvedere, koji je posve
nalik bečkome Belvedereu, pa i stoga što ga je Marija
Terezija dala sagraditi ne bi li se u ovoj rubnoj provinciji osjećala
kod kuće.
I u svečanoj dvorani luksemburškoga ministarstva vanjskih
poslova zapravo sobici jer se u sićušnome, iako
prebogatome, Velikome Vojvodstvu državne ustanove ne razmeću
veličinom hrvatski se gost ne osjeća kao stranac jer ga sa
zidova motre i Marija Terezija i oba njezina sina, Josip i Leopold II..
U katedrali u Mechelenu, sjedištu biskupije kojoj pripada
glavni grad Europske unije, koči se, pak, grb Trojedinice, tako da će
ulazak Hrvatske u EU zaista biti povratak onamo gdje smo u 18. stoljeću
već bili.
No, u kojoj će se zemlji glavni grad EU tada nalaziti? Naime, Leterme
je kralja Alberta II. izvukao iz kreveta ne bi li mu predao ostavku,
nakon što je četiri mjeseca bezuspješno
pokušavao s frankofonim vladinim strankama dogovoriti
nastavak devolucije savezne države.
Idućega dana rast indeksa BEL 20 bio je još veći, 3,5 posto!
Cinici bi rekli da se gospodarstvo veseli prijetećemu raspadu Belgije
jer će se osloboditi obveze podmirivati dugove Valonije, savezne
pokrajine koju nastanjuje trećina stanovništva Belgije
što joj je francuski materinji. Kako je proizvodnja, otkad
su prije tridesetak godina propali rudnici i teška
industrija, uglavnom u Flandriji, ništa logičnije nego da na
najavu raspada optimizam ulagača raste.
No, nije raspad Belgije baš toliko blizu.
Ponajviše zbog pitanja kome bi tada pripao Bruxelles.
Prijestolnica koja, uz Flandriju i Valoniju, čini treću saveznu
pokrajinu, vrlo je zapletena priča. Nalazi se usred Flandrije kojoj je,
iako je iz nje upravno izdvojena, također glavni grad, dok su Valonci
sjedište svoje uprave smjestili 60 kilometara južnije, u
Namur.
Usprkos tome, iako je službeno dvojezičan, Flamanci su u Bruxellesu
malobrojniji od frankofona. Doduše, po prezimenima se vidi,
ti su frankofoni nekada bili mahom Flamanci, ali su se potom, služeći
kod, s Napoleonom pridošlih francuskih gospodara, poželjeli
izdići iz tada neugledne flamanske mase, pa su i međusobno počeli
razgovarati na francuskome.
Ne samo u Bruxellesu prezimena u Valoniji pokazuju da je i
dio tamošnjega stanovništva uključujući
zbog korupcije nedavno smijenjenoga valonskoga premijera Jean-Claudea
van de Cauwenberghea flamanskoga podrijetla. S druge strane,
francuskih imena ne nedostaje među flamanskim političarima. Samome
Letermeu otac je frankofon, a iako ga frankofoni doživljavaju
flamanskim nacionalistom, zdušno navija za nogometni klub
Standard iz Li?gea, grada čiji se stanovnici smatraju više
Francuzima nego Belgijcima!
U Bruxellesu, međutim, ni frankofoni ni Flamanci nisu u
većini lani su granicu od 50 posto stanovništva
prvi put prekoračili stranci, uključujući Belgijce doseljeničkoga
podrijetla. Osniva se sada i stranka koja se zalaže za to da se grad
ostavi po strani od belgijskih podjela te da se engleski uvede kao
treći službeni jezik. Da se u gradu održi referendum kome da pripadne,
teško da bi i ijedna strana pobijedila. A bez Bruxellesa ni
Flamanci ni Valonci neće otići.
Dok se političari svade, Belgijci se ne uzbuđuju previše. Da
se zemlja i raspadne, okvir EU jamči im da u njihovoj svakodnevici
dramatičnih promjena neće biti.Na prvoj stranici priloga Ljeto 21.
srpnja objavili smo nekoliko fotografija s VIP turnira koji je igran u
sklopu ATP Studena Croatia Opena u Umagu, no, jedna od fotografija nije
potpisana, a na njoj su finalisti u igri parova: slijeva Ciril Ribičić,
profesor iz Ljubljane, Mićo Dušanović, HTV-ov novinar,
Franjo Luković, čelnik Zagrebačke banke i odvjetnik Ivan Ćurković.
EUROZOV
Priča iz srca EU
