U Varšavsku sam se vratila sinoć oko 23 sata. Dvjestotinjak ljudi još uvijek je sjedilo na srušenoj Horvatinčićevoj ogradi. Razgovaralo, čitalo knjige, igralo šah... Tko bi rekao da će ih toliko ostati? Daleko je taj prizor od onog malog kontejnera, u kojem se u zadnjoj rundi prosvjeda smrzavalo desetak aktivista, koji su potom uhićeni.
- Ovako nam murija neće ništa. Tko bi nas sve odvukao? - uvjeren je mladić koji je među prvima stigao u Varšavsku.
S ograde se ne namjerava maknuti, mobitelom uvjerava roditelje da mu je toplo iako se zapravo trese od umora.
S druge strane srušene ograde, samo nekoliko metara dalje, zbunjeno stoje zaštitari. Gledaju susjede koji prosvjednicima nose hranu, topli čaj, pa čak i vlastite čaše iz stanova. Za slučaj da ponestane plastičnih. Nude im i svoje prozore da s njih fotografiraju prosvjed. Prizor je sasvim idiličan. Stanari su odabrali stranu.
Oko ponoći odjednom šok. Protuprovalni alarm iz smjera Privredne banke. Najbliži skaču na noge. Okrećemo se, pogledom tražimo izgrednike. Kraj urlajuće zgrade nema ni psa. Pojavljuje se policijsko vozilo. Ni njima ništa nije jasno. Odakle alarm?
- Namjerno provociraju, ne približavajte se. Žele da nešto skrivimo - objašnjava netko.
Upravo takvi scenariji najviše nas plaše. Među civilnim čuvarima Varšavske malo je iskusnih aktivista. Uglavnom su tu studenti, nekoliko ogorčenih radnika, gospođe srednjih godina koje su prolazile Varšavskom pa odlučile ostati s nama. Mnogi od njih tek prihvaćaju pojmove poput pasivnog otpora.
Mlađarija se ne zna ponašati na prosvjedima. Ni zaštitari, pokazalo se, ne znaju reagirati kad zagusti. Mala provokacija mogla bi dovesti do katastrofe, i onda bi sav trud pao u vodu. Ne smijemo ispasti huligani. Na to nas podsjećaju i cure iz Prava na grad, koje mole ljude da ne galame bez razloga i ne nose alkohol na prosvjed.
Taman kad je zahladnjelo, počinje i kiša. Odnekud se stvorio ogromni najlon. Raširili smo ga jedni preko drugih, duž čitave ograde na kojoj kampiramo. Pridržavamo ga glavama. Kao ogromna prozirna stonoga, ljudski šator nasred ceste. Unutra je barem toplo. Odlučujem tu prespavati.
Dečki s Filozofskog izvadili su gitaru. Sviraju Azru, Baru, Floyde. Uredna gospođa u odjelcu, pedeset plus, razdragano čuči pod najlonom i mobitelom slika gitarista. Vesna Proljeće, legenda zagrebačkih tuluma, tu i tamo podigne srednji prst u zrak, čisto da održi svoj opaki imidž. Smijemo se, znamo da se zapravo ne ljuti.
Nešto kasnije izlazim iz improvizirane nastambe da pozdravim Uršu Raukar, koja dolazi preuzeti smjenu u 3.
- Kad će nas već hapsiti? Da nazovemo Karamarka i pitamo ga? Nema smisla, umorni oni, umorni mi. Bolje da se dogovorimo - šali se glumica.
Već su je uhićivali, ne boji se novog pritvora. Ni ostali se, izgleda, ne boje. “Nadrapati” za Varšavsku postaje pitanje časti.
Nadamo se da to neće biti potrebno već danas, kad počinje “prava frka”, kako je rekao jedan od zaštitara. Organizatori mole da prosvjed bude dostojanstven. Policija se priprema. Građani su već spremni.
Vidimo se na barikadama.
Gricka**/kresimir*, i ovdje si ostala pokakana u svojim komentarima, izgleda tvoje intelektualno izrazavanje ostaloje na tvojim lazima i izmisljanjima zbog tvoje nemoci i nesposobnosti. uzivaj sa Kanadjanima, samo ostavi nas Hrvate na miru, ne diraj nas i ne predstavljaj se Hrvaticom, jer nas samo sramotis