Drveni i kameni konji, žene, muškarci, majke s djetetom, zaprege, seljaci, prosjaci, putnici, sveci, raspela, brončani ribič, neki su od likova na dvorišnoj slici na imanju obitelji Cikač. Da je riječ o vrsnim drvodjelcima i kiparima, vidi se i po vješto izrezbarenoj kući. Josip i Ivan Cikač, otac i sin, sami su izradili i namještaj.
– Obilježavamo 50 godina zajedničkog rada, a izložili smo 700 skulptura koje su nastale u tom razdoblju – rekao je Ivan Cikač (58), drvodjelac i kipar. Dodao je da je zavolio taj posao uza svojeg oca Josipa još kao pučkoškolac te da izložbom slave i 70 godina njegova rada.
U Likovnom udruženju Varaždin Cikači su od 1973. godine, kada su svoje radove prvi put predstavili široj publici. Od onda do danas njihove skulpture od mramora, vinicita, granita te od hrasta i oraha krase mnoga dvorišta, kuće, crkve, javne prostore, parkove te svetišta. Posebno se ponose spomenikom zahvale sv. ocu Ivanu Pavlu II. u Mariji Bistrici. Spomenik je visok sedam metara. Ondje je i "Posljednja večera", u prirodnoj veličini, koju su izradili s kolegama iz Mađarske, Slovačke i Austrije na Međunarodnoj koloniji drvorezbara, koju vode i organiziraju već 30 godina. Josip i Ivan, autori su 60 monumentalnih skulptura koje su postavljene u Hrvatskoj, Mađarskoj i Sloveniji, a od priznanja posebno im je draga titula počasnih građana mađarskog grada Letenyea. Obojica su u mirovini, no nemaju vremena napraviti sve što zamisle. Skromni su i samozatajni. Pozivaju građane da dođu u radionicu, kako kažu, pod vedrim nebom, te atelijer i galeriju, koji su pretrpani velikim i malim "kipecima".
