Gornjemeđimurske brežuljke, u koje su prve trseve utisnuli stari Rimljani, danas presjecaju uske asfaltirane prometnice. Rimsku cestu zamijenila je vinska, uz koju se zeleni više od tisuću hektara vinograda. Alojz Tomšić iz Železne Gore, jedan od najiskusnijih međimurskih vinara, ocjenjuje prve dojmove ovogodišnje berbe grožđa.
- Vegetacija je kasnila dva tjedna zbog duge zime. Do osmog mjeseca imali smo razdoblje iznimno vrućeg vremena i iznadprosječnih temperatura, a nakon toga zaredale su kiše koje su donijele probleme. Očekivali smo ranu berbu, no kiše su odgodile početak. Grožđe je relativno zadovoljavajuće kvalitete, neke sorte su počele trunuti, pojavio se i botrytis. Sve u svemu, bit će ovo jedna prosječna godina - pojašnjava.
Mlado vino, procjenjuje, bit će s nešto izraženijim kiselinama, ali s nižim alkoholima jer šećeri nisu bili visoki kao prošle dvije godine. Tomšićevi još nisu ubrali sauvignon cabernet, od kojeg rade vino kojim je prošlog vikenda bio oduševljen glumac Rade Šerbedžija, koji ih je nakon koncerta u Čakovcu i posjetio.
Ulazak u EU vinarima nije donio neke veće promjene. - Bilo je straha da će Slovenija i zemlje iz okruženja navaliti na naše tržište sa svojim vinima, no to se nije dogodilo. Onaj tko proizvodi kvalitetno vino, ne treba se bojati. Naprotiv, može očekivati nove kupce. Mi smo prodali nešto vina u Češku - ističe Tomšić. Strani kupci uglavnom kupuju vino u buteljama, a domaći u rinfuzi, a cilj je svakog vinara prodati što više vina u butelji. Na vinskoj cesti sve se češće spominje ime obitelji Hažić iz Jurovčaka. Tatjana Hažić (30) i njezina sestra Valentina preuzimaju od roditelja vođenje vinske kuće u blizini toplica Sveti Martin.
- Godina je, zbog vremena i zaštite, bila teška. Dobili smo dobru kvalitetu grožđa. Neće to biti slatka vina kao prijašnjih godina, bit će više suha, no to ne znači i manje dobra. Imamo manje količine, ali kvalitetnije - kaže Tatjana.
Čim je Hrvatska ušla u EU, zaredali su dolasci stranaca, od Francuza do Belgijanaca koji boravili u slovenskim termama, pa su namjerno “zalutali” u Hrvatsku.
- Nepoznata su im naša vina jer nismo razvikani kao vinska nacija. Sviđaju im se. Imamo sve više individualnih dolazaka koji iziskuju više vremena, ali isplate se zbog usmene preporuke - kaže Tatjana i dodaje da bi vinari trebali više surađivati.
- Istrijani su tu najdalje dogurali - zaključuje.
