Ruski samovar, grijani metalni kotao za zagrijavanje i kuhanje vode, star nekoliko desetljeća, stoji u izlogu trgovine čajevima u Importanne Galeriji. Na prodajnom pultu Čajoteke digitalna vaga pomaže zaposlenici da točno izmjeri svaki gram dragocjenih listića, koji se ručno beru u Kini, Japanu, Tajvanu, Indiji, Nepalu ili Šri Lanki.
Potom u velikim drvenim kutijama dolaze u Europu ne bi li ih u tvornici Demmer u Beču preradili i potom poslali u Zagreb kako bi svoje konačno mjesto našli u limenim kutijama oslikanim japanskim motivima, smještenima na policama u malenom dućanu. Jedna takva kutija, koja je proputovala pola svijeta, danas stoji kao ukrasni predmet interijera dućana, otvorenoga 1. siječnja, iako su, kad su osnovani 1993. godine, bili prva takva trgovina u gradu.
– Čajoteka je prošla nekoliko adresa, poslovali smo u Masarykovoj, Ilici, Frankopanskoj, Jurišićevoj... – govori zaposlenica Ksenija Zrinski, tumačeći svojstva crnih, zelenih, aromatiziranih, voćnih i crvenih čajeva. Ukupno ih drže sedamdesetak vrsta.
– Dolaze nam ljudi koji kupuju ovdje od samog početka, pa uglavnom uvijek imamo isti asortiman – kaže vlasnica Tanja Vujčić. U Čajoteku tako navraćaju kazalištarci, doktori, diplomati, stari Zagrepčani koji imaju naviku ispijanja čaja... Nije im problem izdvojiti od 24 do 170 kuna za 100 grama čaja.
– Od te količine dobiju pedeset šalica od 2,5 decilitra – objašnjava Zrinski, dok vlasnica Vujčić dodaje kako planiraju uvesti neke nove vrste zelenog i crnog čaja, te kavu i čaj u drugim oblicima.
– Takvog načina pakiranja čaja nema na europskom tržištu, no još pregovaramo s proizvođačima pa ne treba ulaziti u detalje – kaže Vujčić. Iako je još kao mala imala, kako kaže, opsesiju Japanom, gejšama i kimonima, u čajeve se zaljubila prilikom posjeta toj zemlji, kada je isprobala zelene čajeve koji postoje samo ondje.
– Jedan je imao okus po slanoj vodi, imala sam osjećaj kao da pijem more – priča Vujčić, te dodaje da su joj naviku ispijanja čaja prenijeli roditelji.