Rukometaši Metkovića nekada su harali Europom, a danas se natječu u Prvoj B ligi gdje su trenutačno peti. Vrhunac moći ovog kluba događao se od 1998. do 2004. godine. Kada je 1998. godine u klub ušao poduzetnik Stipe Gabrić Jambo, počela se stvarati momčad koja je trebala prekinuti niz nepobjedivosti zagrebaša u domaćim okvirima, ali i momčad koja bi nešto značila u Europi.
– Uspjeli smo 2000. godine osvojiti Kup EHF-a pobijedivši u finalu Flensburg, a godinu dana kasnije igrali smo finale s Magdeburgom, ali nismo uspjeli obraniti naslov. Klub u to vrijeme nije imao veliki budžet kao što imaju današnji klubovi koji osvajaju europske trofeje. Jer, od stranaca smo imali tek dva igrača, Mađara Zsigmonda i Slovenca Pušnika. Sve ostalo bili su naši domaći igrači, a iz Splita su kao 19-godišnjaci došli Metličić i Dominiković, tek kasnije Balić – prisjetio se Ivica Obrvan, u to vrijeme igrač i trener Metkovića.
Samo s dva stranca
Tih godina u klub se vratio i Slavko Goluža, a od igrača poniklih u neretvanskom kraju igrali su Goran i Dragan Jerković, Nikša Kaleb, Mario Bjeliš, Zdravko Medić, Siniša Markota i Renato Sršen.
– Da se uoči uzvrata s Magdeburgom nije razbolio Davor Dominiković, možda bismo i drugi put osvojili Kup EHF-a. Pogotovo jer smo iz prve utakmice imali minus od samo jednog pogotka – istaknuo je Obrvan.
Do naslova prvaka Hrvatske nisu uspjeli doći. Imali su veliku priliku 2000. godine. U petoj odlučujućoj utakmici doigravanja imali su zaostatak od 21:22 90 sekundi do kraja. Nakon što suci nisu fućkali prekršaj nad Goranom Jerkovićem, momčad je napustila parket. Dvije godine kasnije, nakon što se klubu na pripremama u Sloveniji pridružio Blaženko Lacković, njegov prijelaz osporio je (tada prvi put drugoplasirani) Zagreb te je klubu administrativnim putem zbog pogreške u registraciji igrača oduzet naslov državnog prvaka. Zbog toga u klubu nastupa veliko razočaranje pa umjesto gradonačelnika Stipe Gabrića Jambe na predsjedničko mjesto dolazi Ivo Šprlje, tadašnji župan dubrovačko-neretvanski. No klub napuštaju mnogi reprezentativci.
Kokice na krovu Europe
Klub je 2002. godine, zbog kazne Zagreba, igrao u Ligi prvaka gdje su došli do četvrtfinala. Momčad su tada pojačali Balić, Kljaić, Babić, Jelčić, Markovski, Vujović. Nakon plodnog razdoblja došlo je do smjene uprave i na čelo kluba dolazi Slobodan Batinović. Klub je napustilo puno igrača. Do sezone 2007./08. klub je kotirao pri sredini ljestvice, ali je nad njim zbog relativno velikih dugovanja pokrenut stečajni postupak u kojem se i danas nalazi.
Rukometašice Podravka Vegete i dalje su u vrhu hrvatskog rukometa, ali do europskog iskoraka nikako da dođu. Klub je bio na vrhuncu slave sredinom devedesetih kada je osvojio Ligu prvakinja (1996. godine). Jedini europski naslov u Koprivnicu su donijele Krajnović, Maljko, Mihoci, Pavlačić, Cozma, Gregurić, Petika, Hasagić, Tîrcă, Kolega i Šturm te trener Josip Šojat. Uz osvajanje, kokice su igrale jedan finale (1995.), polufinale (1998.) i četvrtfinale (1997.). Tvornica Podravka tih je godina ulagala velika financijska sredstva, no vremenom su se budžeti smanjivali pa je Podravka danas samo sudionik Lige prvakinja. Za novo finale Lige prvaka treba puno novca...
>>Država ih je nekad trebala za promociju, sada su tek sjena velikana
pa lopina jambo oprao lovu iz grada,a onda otišao,a gobac ih je zatukao kao i ostatak rukometa u hrvatskoj.sad njegovi vazali kao rukometni centar imaju u našicama koje financira propali nexe od mesića.