Uoči samog Dana mrtvih 1954. godine u Zagrebu se dogodila teška prometna nesreća. Tramvaj broj 13 strmoglavio se niz mirogojsku padinu – devetnaestero poginulih i 37 teško ozlijeđenih.
Bio je to kraj tramvajske linije za Mirogoj, ali i početak dugogodišnjeg prekida postojanja tramvaja pod brojem 13. Ta je nesreća početak novog dokumentarnog filma “Sudbina broja 13” mlade redateljice Irene Škorić, koji nakon sinoćnje premijere na ZgDoxu možete vidjeti i sutra te u petak. Kako sama kaže, ideja je rođena jer joj tramvaj prolazi pod prozorom, a stare trinaestice postaju dio povijesti.
Ekipa (snimatelji Danijel Crnek, Darko Herič, Bojana Burnać i Srđan Kokanov, skladatelj Boris Hartman i montažer Silvije Magdić) je na jednosatnom filmu radila dvije godine, snimajući dnevne i noćne linije, katkad i pod prijetnjom napada ili oduzimanja opreme.
– Najgori su bili vikendi i noćne linije. Svaki tinejdžer s bocom bio je potencijalna prijetnja, kaže Irena.
– No, taj se rizik isplatio jer snimili smo zaista obilje odličnog materijala, priča Irena, koja se i pojavljuje u filmu kao putnica. Najzanimljivije je bilo sresti baku Olivu.
To je gospođa koja po noćnim klubovima prodaje ruže, a snimajući njezinu noćnu vožnju otkrili su da je godinama radila kao kontrolorka u tramvaju – broj 13. Jedini slobodni dan uzela je na dan nesreće, a kolege su joj poginuli.
I dok Zagreb gleda njezin novi dokumentarac, redateljica koja se proslavila kratkim filmom “Rastanak”, koji će sa šest nastavaka postati omnibus, čeka odluku o igranom filmu – crnoj komediji za koju je scenarij napisala prema knjizi Sanje Pilić “Mrvica iz dnevnog boravka”.
Tramway broj 5?