Upucavali su mi se samo filmskim ponudama
U Montpellier se Irena Škorić, redateljica prve erotske humorne hrvatske drame "7seX7", koja 12. siječnja dolazi u domaća kina, uputila – radi filma. Na Cinemed Montpellier Film Festivalu sudjelovala je kao producentica, a zanimanje je pobudio i njezin novi scenarij za film "Moj tata", jer, kako su joj Francuzi rekli, ima dosta "francuskog duha i šarma'. U Montpellier je putovala automobilom kako bi Nicu, Cannes i Azurnu obalu gledala izbliza, a ne iz aviona. Čime ju je grad na jugu Francuske posebno oduševio?
– Time što cijeli grad živi za film, što su sve kinodvorane pune, ljudi radosni. Grad je miran i sretan i vrijeme u njemu stoji u vječnoj ugodi, iako je ovaj put nedostajalo malo šarma jer su njegovo inače sivkasto i valovito more i vlažnu, ali toplu klimu, kiša i magla dodatno zavile u tamnije tonove. No, zrak je pun mirisa Mediterana i prekrasno je – kaže Irena.
Dok traje festival, noćni život grada nije opće mjesto zvano klub i tulum te nema divlje zabave. Kad god posjeti neki francuski grad, Irena se u njemu obvezno provoza na konju romantičnog Le Carousela, pa je jedan pronašla i u Montpellieru. A nije zaboravila ni na suvenire.
– Ponosno priznajem da sam ovisnica o suvenirima! Većinom su to keramičke šalice s logom nekog grada, a po jednu takvu kupila sam i u Nici te Montpellieru. To mi je godinama običaj i kupujem ih u svakom gradu koji posjetim, pa ih imam pedesetak. Volim slati i razglednice, s tim da uvijek jednu pošaljem i sebi u Zagreb. Od malih ženskih stvari kupila sam si samo rajf za kosu s kamejom, a od filmskih suvenira okvir za fotografiju u obliku televizora i "Kum" šalicu mladih francuskih dizajnera koji su ručku oblikovali kao okidač pištolja – otkrila je kolekcionarka.
Iznova ju je zaprepastila odbojnost Francuza prema engleskom jeziku i to što su u svim restoranima jelovnici isključivo na francuskom. No, to ju nije puno ometalo, a kroasan je, kaže, svugdje kroasan i to joj je bilo najvažnije. Zgodni Francuzi nisu je salijetali, ali ima jedna anegdota.
– Na festivalu je svakom redatelju draže upucavanje producenata poslovnim ponudama nego muško-ženski odnosi. Ali kad sam se akreditirala na festivalu, prije nego što su mi pogledali putovnicu, rekli su mi da već imaju dovoljno hostesa. Ne znam trebam li to shvatiti kao kompliment ili ne – zaključila je uz smijeh.
