Glumac Emir Hadžihafizbegović nakon premijere Frljićeve predstave Pismo iz 1920. u Zenici zaprijetio je da će "upasti" na sarajevsku premijeru predstave i odgovoriti glumcima na spominjanje svog lika i djela u spomenutoj predstavi. O čemu je točno riječ, pročitajte u Frljićevu otvorenom pismu koje s Radio Sarajeva prenosimo u cijelosti:
"U Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici 30. rujna 2011. godine u 19 sati i 30 minuta održana je premijera moje predstave Pismo iz 1920. inspirirane istoimenom pripovijetkom Ive Andrića.
2. listopada 2011. godine u 13 sati i 39 minuta zazvonio mi je mobitel. Nisam mogao ni pretpostaviti da se iza broja +38761141882 krije glumac Emir Hadžihafizbegović. Gospodin Hadžihafizbegović se predstavio i odmah prešao na stvar. Postavio je pitanje je li točno da se u mojoj predstavi koristi audiozapis njegove ratne monodrame Godine prevare. Odgovorio sam potvrdno.
Radeći Pismo iz 1920. kao autorski projekt za polazište, nisam uzeo nikakav dramski tekst, nego je predstava nastajala kroz istraživanje različite dokumentarne građe. U jednom trenutku sam otkrio i spomenutu monodramu. Nastala tijekom rata, ona je s ove vremenske distance sjajan dokument jednog vremena u kojem ratnohuškačka retorika eksploatira patnju i negativne sentimente napaćenog bosanskog naroda. Godine prevare Hadžihafizbegović završava sljedećim pozivom: 'Zakuni se, narode moj, krvlju rahmetli Hajre Mešića i sakatom djecom bosanskom da halaliti više nikada nećeš. 'Ko halali, dabogda ga rođena djeca proklela...'
Navedeni završetak, kao i cijela monodrama u predstavi su dovedeni u kontekst današnjeg društvenog realiteta Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu glumci postavljaju pitanje na kojim temeljima počiva današnji suživot njezina tri konstitutivna naroda, je li se proces pomirenja doista dogodio, je li uopće moguć i pod kojim uvjetima. Na istom mjestu glumci postavljaju i pitanje je li, nakon ostrašćenog Hadžihafizbegovićeva govora i kletve koju baca na one koji bi nakon svega što se u Bosni dogodilo možda mogli oprostiti, njegov trenutni angažman na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, s posebnim naglaskom na Beograd, moguće promatrati kao iskrenu gestu praštanja i pomirenja.
Onda je gospodin Hadžihafizbegović otvoreno zaprijetio da će upasti na sarajevsku premijeru predstave koja će se dogoditi u okviru Internacionalnog festivala MESS i koja je zakazana za 9. listopada. Rekao je da će se popeti na scenu i odgovoriti glumcima na spominjanje njegovog lika i djela. Pokušao sam mu ponovno objasniti da je riječ o predstavi koja ne polazi od takvog tipa gledateljske participacije i da bi to bio grub, u svakom slučaju neumjetnički atak na njezinu formu i sadržaj. Na kraju mi je gospodin Hadžihafizbegović rekao ono zbog čega sam i odlučio napisati ovaj tekst. Rekao mi je da se ne osjeća dobro i zaprijetio da će on sada morati napraviti neke stvari da se i ja ne osjećam dobro.
Ne ulazim u to što će gospodin Hadžihafizbegović konkretno napraviti, a zbog čega se ja neću osjećati dobro, ali želim širu javnost upoznati s njegovom namjerom. Cijeli taj telefonski razgovor pokazao mi je da taj bivši kantonalni ministar kulture, dobroćudno lice s reklame za mobilne telefone, nekadašnji pripadnik HVO-a i Armije BiH, slavljenik na čijem rođendanu se okupilo tristo uzvanika iz cijele bivše Jugoslavije, bivši član Stranke reformskih snaga i aktualni član Stranke demokratske akcije, ima još jedno lice. To je lice koje neodređenom prijetnjom pokušava napraviti pritisak i umjetničku cenzuru. Istu stvar je, ako se gospodin Hadžihafizbegović sjeća, 2008. godine pokušao napraviti ravnatelj Splitskog ljeta Milan Štrljić."
Koje društvo! Velikobošnjački šovinist, jugoslaven i njegova srpska družica koja se radosno hvalila kako bi Gotovinu odmah prijavila. I oni se kroz kontrolirane medije Hrvatskoj nameću kao nekakvi celebovi, a pretvara ih se i u nekakve moralne vertikale?!