Na domaćoj glazbenoj sceni rijetko se dogodi iznenađenje. Ipak, tu i tamo pojavi se netko zbog koga pojačamo glasnoću na radiostanici ili tko svojim postignućem izmami osmjeh na lice – e, upravo se to posljednjih tjedana događa zbog novih Mayalesa. Prvo su nas iznenadili svojom pojavom nakon 13 godina šutnje, zatim su preuzeli radijski eter hitom koji su snimili s Jadrankom Ivaniš Yayom "Ti dobro znaš kome pričam", a onda šećer na kraju – njihov album "2" nominiran je za album godine. Gotovo je bizarno vidjeti Mayalese nominirane uz Prljavo kazalište i Tonyja Cetinskog.
– Apsolutno nestvarno. Uopće sve to što se zbiva otkako je izašao album…kao da je netko "gud" pustio na najjače. Mislili smo da su sve one dobre kritike plafon. Kad ono…kao što Massimo kaže u jednom davnom jingleu – '…stop, ne traži više' – kaže pjevač Mayalesa Petar Beluhan.
On i gitarist Vladimir Mirčeta autori su i glazbe i teksta na cijelom albumu, koji se, eto čekao 13 godina. A obradovali su nas još jednom lijepom vijesti – novi album predstavit će i live svirkom 23. travnja u zagrebačkom klubu KSET. Kako je vratiti se na scenu nakon tako duge stanke?
Uf, pitanje je gdje je, i što je uopće naša scena, pogubljena između krušaka i jabuka, depre i recesije, s kroničnim nedostatkom žednih ušiju. Osobno, sav mi je taj povratak na trenutke stresan i nelagodan, ali generalno fora…na neku apsurdnu foru – kaže nam Petar.
Iako je prošlo više od desetljeća, a da Mayalesi, poznati po hitovima "Od ljubavi", "Mogu i sama", "Raj za sve" nisu objavili ništa novog na sceni se dobro snalaze jer su cijelo to vrijeme i dalje radili glazbu.
– Ako smo se još '99 žalili na klaustrofobičnost scene, danas su rubovi još bliži i oštriji. Sranje je 'di god pogledaš, osim što se čitavo društvo, kakvo poznajemo, redefinira iz temelja. Nije riječ samo o virtualnim mrežama i besplatnom skidanju mjuze već o apsolutnoj devalvaciji i duha i ponude, brrr... Srećom, još uvijek živim u staromodnom filmu – kaže Petar.
Glazbena kritika album je prepoznala kao jedno od najboljih ostvarenja 2013. godine, no obožavatelji starih Mayalesa znaju reći kako novi album nema veze s onim što je bend nekada radio.
– Jasno je da ima fanova starog i novog Mayalesa. Spremali smo se na puno lošije reakcije, ovo je sve razumljivo. Glupo je ostati na istom, ovo je drugo stoljeće, osim toga mi smo drukčiji, pomalo puknuti i s totalno drukčijim izazovima. Još od 2009., osobito uz producenta Coca Mosquita iz Jinxa, samo smo se još više nabrijavali na 'drukčije'… pogledaš oko sebe pa skužiš da samo tako ima nekog smisla. Ne dodvoravaj se ničemu osim svojem ukusu – kaže.
Stare Mayalese publika, između ostalog, pamti po najboljem glasu ovih prostora Valeriji Nikolovskoj i Kristijanu Beluhanu, a tko je danas dio ekipe, što se promijenilo?
– Album ti sve objašnjava, i prema njemu odnedavno zaokružujemo staru/novu postavu s kojom krećemo u neizvjesnu avanturu kodnog imena Mayales uživo. Imamo manje od mjeseca da iz nule dignemo bend do prvih nastupa – od kojih mi se već sada gaće tresu. Tu su, osim Viktora Lipića na klavijaturama i Vlade Mirčete na gitarama, Ivan Levačić na bubnju, Luka Geček na drugoj gitari te Ivana Rushaidat i Ines Nožica kao dodatni vokali. Uz njih mirnije spavam – povjerio nam je Petar.
Ipak 'stari' Mayalesovci gostovali su na novom albumu, kao i neki neočekivani gosti poput Yaye iz Jinxa.
– I ovaj je album jedna velika suradnja bliskih duša iz tog nekog kruga koji volim zvati 'obiteljski'. Nije fora sve napraviti sam, zoveš onoga koji zna i hoće. Nadam se da ćemo ih sve, i nove i stare, jednom okupiti, i to u Lisinskom, za cirka 19 godina…Trenutačno sve miriše na twin peaks koncept kafanskog country banda s upitnim sposobnostima glavne pevaljke. Vidjet ćemo uskoro, već u travnju, u KSETu 23. 4. (ti ru ri ru)...
A kada smo kod Petrovih glasovnih sposobnosti, nemoguće je ne osvrnuti se na komentare da se ljudi često pitaju pjeva li pjesme muškarac ili žena.
– Tu se negdje krije prava zabava. Godinama unazad bliska mi se okolina dobro zabavlja na račun mojeg cvrkutanja – i svega ostalog – tako da sam se navikao i na puno gore stvari – smije se Petar.
A osim feminiziranog glasa, za oko svima zapne i pomalo provokativan cover albuma. Goli djevojčica i dječak koji se 'štipkaju' u vrijeme plakata koji cijelu državu dižu na noge, je li i to bila provokacija?
- Ispali bismo licemjerni da tog aspekta nismo svjesni, no daleko smo mi od tih konotacija. Kad se ta slika naših klinaca prvi put pokazala na monitoru u tren mi je zatitralo – i bilo je jasno da se zaokružuje priča s ostatkom koncepcije albuma – objasnio je.
Uz album godine za Porin Mayalesi imaju još dvije nominacije, onu za alternativni album te Coco Mosquito za produkciju. Nominacije za nagrade su tu, kao i pohvale kritike no kamo će bend dalje?
– Nastaviti skupljati PET ambalažu, gasiti viška žarulje, oblačit se na Njuškalu,… i skupljat dobro sjeme za vrt i nove pjesme. Treba se spremiti za novo doba. Ne mislite valjda da na koncertima nas sedam-osam može nešto zaraditi?! Ovo je sve jedna velika skupa ambicija koja se na kraće staze vjerojatno nikad neće isplatiti. Pravi je smisao svega ovog u nekim drugim sferama koje se ne daju racionalno objasniti – realan je Petar.
I dok njihove nove stvari na You Tubeu skupljaju nove klikove, Petar nam otkriva koju si glazbu oni najviše vole pustiti i koje ih stvari inspiriraju.
– Evo dobar primjer zašto je fejs (i) ponekad dobra stvar. Sve što nas zadnje vrijeme puca mi lijepo puknemo na Mayalesov profil. Na primjer, bendovi koji više manje 'pucaju' i Vladeka i mene; Tame Impala, The Growlers, Feist, Beck, Black Keys, Jack White, Sufjan Stevens,… Ja od domaćih pušim Pipse, nedavno sam zapeo i na ABOP…a na koncerte Repetitora bolje da više ne dolazim. Pretvorim se u čudovište koje se kući vraća s muskulfiberom, prljav i bez glasa – priznaje.
A s obzirom na sklonost suradnji s drugim osobama, tko su ljudi s kojima biste da možete, zasvirali na nekom budućem albumu?
– To je bar lako pitanje; Severina, Lemmy iz Motorheada, John Lennon… ma 'ko god naleti, osim Rozge. Posvađali smo se.
