Bekim Fehmiu, podrijetlom iz ugledne obitelji iz Đakovice, rođen je 1. lipnja 1936. u Sarajevu. Nakon studija glume u Beogradu glumio je u kazalištu u Prištini i Beogradu, a ostvario je i iznimnu filmsku karijeru uz brojne filmove i TV-serije u inozemstvu. Bio je glavni junak čak i jednog špageti-vesterna, ali nezaboravan je kao Beli Bora, glavni lik u "Skupljačima perja" Aleksandra Petrovića i kao učitelj Žarko Munižaba u "Specijalnom vaspitanju" Gorana Markovića. Krajem šezdesetih u TV-seriji u velikoj međunarodnoj produkciji glumio je Odiseja; po toj ulozi nazvao je svog sina, također glumca Uliksa Fehmiua. Nažalost, iznimno loša adaptacija "Pustolova" Harolda Robbinsa prekinula je perspektivnu međunarodnu karijeru.
Autobiografsku knjigu "Blistavo i strašno", u kojoj opisuje svoj život od rođenja do početka glumačke karijere u prištinskom kazalištu, napisao je 1985., a objavio je tek 2001. u biblioteci "Samizdat" medijske kuće B92. Navodno je iza njega ostao završen nastavak te knjige.
U povodu izlaska knjige "Blistavo i strašno" dao je intervju za beogradski tjednik Vreme, u kojem je rekao:
- Sva ona telefoniranja od Triglava do Đevđelije nakon oproštajnog intervjua u Politici, u travnju 1987. godine, pohvale za hrabrost, čestitanja... ništa mi nisu značili. Moj predosjećaj, upozorenje, naročito s pjesmom Dušana Vasiljeva "Čovjek pjeva poslije rata", koji kaže, "Ja sam gazio u krvi do koljena i nemam više snova..." a završava stihovima "O dajte meni, samo još šaku zraka, i malo bijele jutarnje rose, ostalo vam na čast", ništa nije značilo.
Bio je velik čovjek i odličan glumac, koji je svojom umjetnošću prelazio sve stvarne i izmišljene granice. Neka razlozi njegove odluke da si oduzme život ostanu samo njegovi.
Bolji je bio od Marlona Branda. Sjajni produkt komunizma i Jugoslavije. Neka mu je laka zemlja