Volim čitati o tome koliko su novca zaradili popularni pisci. To me na čudan način smiruje jer potvrđuje moje nade da ipak nisu sva bogatstva nastala na pljački i eksploataciji kao što je tvrdio Krleža, hehe. Poticajno mi je i to što mnogi pisci ostaju neumorni i kad im više novca zaista ne treba. Nema ljepše osobine na svijetu od strasti za rad. Poneki potvrđuju da su u životu mogući i novi počeci, recimo Jeffrey Archer. Taj bivši konzervativni član engleskog parlamenta gotovo je bankrotirao nakon jednog financijskog skandala, završio 2001. u zatvoru zbog lažnog iskaza, ostao u njemu dvije godine i tamo se bacio na posao. Otada je objavio niz bestselera i sad se njegovo bogatstvo procjenjuje na 200 milijuna dolara.
Oko 500 milijuna dolara svojim knjigama zaradili su Stephen King, John Grisham, Danielle Steele, Paulo Coelho i još nekoliko. Pisanjem se najviše obogatila, što je općepoznato, J. K. Rowling, autorica knjiga o Harryju Potteru. I ona je dokazala da su u životu uz puno truda mogući novi počeci jer je prije književne slave, nakon razvoda od prvog muža Portugalca, zlostavljača, kako je sama rekla, "živjela najsiromašnije što se može u modernoj Velikoj Britaniji, a da baš nisi beskućnik". Živjela je u Edinburgu kao samohrana majka od socijalne pomoći, pisala i redovito dobivala odbijenice za svoj dječji roman.
Nedavno su ugledne škotske novine The Scotsman njezino bogatstvo opet procijenile na milijardu dolara. J. K. Rowling, kojoj je njezin izdavač savjetovao da se na roman o Harryju Potteru ne potpiše svojim imenom Joanne, jer je bolje da čitatelji misle da je autor muškarac, životne nedaće naučile su hrabrosti i upornosti.
Nakon brojnih Harryja Pottera i drugih dječjih romana, ona i dalje neumorno piše, ovaj put posve drugačije knjige, krimiće pod pseudonimom Robert Galbraith. Do sada je objavila sedam tih krimića, već napreduje i osmi, iako je sedmi od gotovo tisuću stranica objavljen u jesen prošle godine. Meni su to sjajni romani, napeti, odlično napisani, dobar pregled britanskog društva. Silno mi se sviđaju glavni protagonisti, privatni detektiv Cormoran Strike, nezakoniti sin poznatog rokera i njegove hipi obožavateljice narkomanke. Cormoran je buntovnik s razlogom, pametan, bivši student s Oxforda koji se javio u vojsku nakon majčine smrti i u Afganistanu ostao bez noge. Odličan lik je i njegova pomoćnica Robin Ellacott, pametna studentica psihologije koja je također prekinula školovanje; nije se mogla nositi s traumom silovanja. Negdje sam pročitala podatak da je J. K. na romanima o Cormoranu Strikeu zarađivala nešto više od milijun dolara mjesečno u periodu od dvije godine, između 2018. i 2020. Njezino pero zaista je zlatno pero.
No, kad govorim o upornosti i hrabrosti J. K. Rowling, prvenstveno mislim na njezin društveni aktivizam. J. K. je feministica veoma posvećena pravima i zaštiti žena jer je i sama bila žrtva nasilnog prvog supruga, i to neposredno nakon što je rodila kćerku Jessicu. Kad je ispričala kako ju je zlostavljao prvi muž, portugalski TV novinar opsjednut kontrolom, on je hladno javno komentirao da ju je ispljuskao nekoliko puta, ali se zapravo ne kaje. J. K. je preko svoje dobrotvorne zaklade Volant (to je djevojačko prezime njezine prerano preminule majke) pomogla velikom broju socijalno ugroženih žena, pogotovo mladim majkama s djecom. Pomogla je osnivanje istraživačkog centra multiple skleroze pri sveučilištu Edinburg (mama joj je umrla od te opake bolesti), financirala je i borbu protiv disleksije, osnovala u Škotskoj sigurnu kuću za žene žrtve seksualnog nasilja.
U posljednjih nekoliko godina J. K. postala je poznata i za mnoge veoma omražena kao osoba koja je prva upozoravala na ideološke i političke dimenzije borbe za prava transrodnih osoba koja se često kose s pravima i hetero i homoseksualnih žena. Bez obzira na prijetnje smrću, brojne javne i privatne izljeve mržnje i "izdaju" glumaca koji su se proslavili ulogama u filmovima o Harryju Potteru, spomenimo samo Daniela Radcliffea, Emmu Watson i Ruperta Grinta, J. K. je ostala pri svome. Postoji spol i rod i spol je zadan rođenjem. Sve transrodne osobe moraju dakako imati sva ljudska prava i moraju biti društveno štićene, ali ne na uštrb ženskih prava - nije im mjesto u ženskim zatvorima, svlačionicama, toaletima ili ženskom sportu.
Nedavno je na socijalnoj mreži X, nekad Twitteru, objavila svoju dugi manifest o tome što ženu čini ženom: "Smatram da je žena ljudsko biće koje… stvara velike gamete (jajne stanice). Svejedno je jesu li te jajne stanice bile oplođene ili ne… Ne mislim da je žena više ili manje žena zato što je imala spolne odnose s muškarcima, ženama ili oboje, ili ako je spolni odnosi uopće nisu zanimali… Ne mislim da je žena više ili manje žena zato što nosi posve kratku frizuru i voli odijela i kravate ili zato što nosi visoke štikle i mini haljine… je li visoka metar i devedeset ili je sitna, bez obzira je li simpatična i draga ili okrutna, ljutita ili tužna, glasna ili samozatajna. Nije više žena ako je bila na duplerici Playboya ili ako je krotka supruga, nije više ili manje žena ako projektira svemirske satelite ili se bavi boksom. Ono što ženu čini ženom jest činjenica da je rođena u takvom tijelu… Ženskost nije neko tajnovito stanje niti se mjeri time koliko vješto preuzimamo seksualne stereotipove. Mi nismo biće koja definira pornografija, ali ni Biblija. Ženskost nije ono što je trans žena Andrea Chu Long opisala kao 'otvorena usta, spreman analni otvor i ispražnjene oči' niti smo nastale od Adamova rebra… Čvrsto stojim na braniku toga da se dokine zaštita žena i djevojaka da bi se udovoljilo traženjima muškaraca koji se identificiraju kao trans žene jer niti jedna studija nije dosada pokazala da te osobe nemaju iste kriminalne obrasce kao muškarci, bez obzira kako se identificirali, a zauvijek zadržavaju svoju prednost brzine i snage. Ukratko, mislim da su sigurnost žena i djevojaka te njihova prava važnija od želje za društvenom potvrdom identiteta tih muškaraca."
Njezin manifest je puno duži i zabavniji, prenijela sa samo suštinu. Jedna žena komentirala je da J. K. dosta dobro piše i da bi se mogla tome i posvetiti. J. K. je ironično uzvratila: "Razmišljala sam o tome, ali gdje još ugurati pisanje? Nakon čitavog dana u kuhinji i šopingu u potrazi za cipelama i ružem, jedino još imam snage za krevet i dugi, hormonalni plač." Tu dakako ironizira grupu trans žena koje smatraju da je suština ženskosti u štiklama i prenavljanjima oko make upa.
O J. K. koja je od trnja dospjela do zvijezda pisala sam više puta jer je njezin život zaista pravo nadahnuće. No, J. K. Rowling sad je posredno opet u središtu velikog britanskog skandala, Izvještaja Cass. To je veliko istraživanje koje je naručio NHS, engleski nacionalni zavod za javno zdravstvo, o brizi i uslugama ponuđenim djeci i mladim ljudima oko njihova rodnog identiteta. Istraživanje je vodila pedijatrica Hilary Cass, nekad predsjednica Royal College of Paediatrics and Child Health, najrespektabilnijeg engleskog fakulteta za poslijediplomsko obrazovanje pedijatara. Ponešto starija i, recimo jasno, nimalo ideološki indoktrinirana liječnica nakon višegodišnjeg istraživanja posve je potvrdila stavove J. K. Rowling i nekolicine psihologa i drugih liječnika koji već dugo smatraju da se liječenju djece koju muči rodna disforija prišlo monstruozno površno, olako pa i nestručno, što je uz pomoć društvenih mreža i interneta proizvelo pravu epidemiju, ovaj puta društvene, socijalne i psihičke "zaraze" kojom su naročito pogođene djevojčice, iako je prije petnaest i više godina postojao zaista mali broj tinejdžera s tim problemom i uglavnom su to bili dječaci, a ne djevojčice.
Izvještaj Cass otkriva da je nedostajalo bilo kakvih znanstvenih dokaza koji bi potvrdili da je za djecu i mlade sigurno ili uputno uzimati puberty blockers, lijekove odnosno hormone koji zaustavljaju razvoj puberteta kod djece, koje su liječnici počeli masovno prepisivati čak i djeci mlađoj od deset godina. Izvještaj je napisan stručno i objektivno, no pedijatrica je mjestimice teško prikrivala svoj bijes zbog nemara NHS-a i ideologiziranog pristupa toj djeci "kojom su se odrasli nabacivali kao loptom".
Opravdanje koje se koristilo za tu vrstu hormonalne terapije bilo je "kupovanje vremena", kojim bi se djeci s problemom rodne disforije omogućilo da razmišljaju o tome žele li doista pravu promjenu spola. No, istraživanje je pokazalo da se velik dio te djece s terapije koja zaustavlja pubertet prebacilo odmah na terapiju hormonima suprotnog spola.
Doktorica Cass zaključila je da se s većinom tih mladih ljudi nije smjelo tako olako krenuti tim medicinski invazivnim i agresivnim putem, pogotovo ne prije nego što se njihovu zdravlju pristupilo holistički, u sklopu šire brige za mentalno zdravlje i psihosocijalne probleme s kojima se oduvijek susreću djeca u pubertetu. Svakome tko se još uvijek oslanja na zdravi razum umjesto ideologije, jasno je da se tu radi o neshvatljivom skandalu nevjerojatnih razmjera, pravom eksperimentu s najranjivijom djecom koja su trebala prvenstveno zaštitu, možda i najvećem skandalu u povijesti zapadne medicine, otkako je pedesetih godina prošlog stoljeća prekinuto liječenje nekih mentalnih bolesti lobotomijom.
Čini se da je vrijeme u kojem se djeci u Engleskoj bez puno razmišljala propisivalo hormonalne terapije zaista iza nas. Ovo istraživanje na žalost ne može utjecati na praksu u svijetu, u Singapuru ili Sjedinjenim Državama. Baš prošli mjesec američki predsjednik Biden obznanio je da će američko ministarstvo pravosuđa poduzeti sve da "zaustavi ekstremne, ne-američke zakone nekih saveznih država usmjerene na zdravlje transrodnih mladih ljudi i njihovih obitelji". Uostalom, on je u Bijelu kuću pozvao i transrodnu Dylan Mulvaney, jednu od onih trans žena koje smatraju da je suština ženskosti u šopingu, make upu, kreveljenju i "ženskim problemima" zemalja "prvog svijeta". Vjerojatno je J. K. ciljala upravo na Mulvaney kad je na X-u napisala da joj nakon šopinga ne ostaje vremena za ozbiljan rad. Britansku djecu, zaključuje izvještaj Cass, zasada je nemoguće zaštiti od medikamenata koje bi mogli dobiti negdje u inozemstvu. Pa ipak, ovo je velik korak u borbi protiv transrodne histerije, ali borba tu nipošto ne prestaje. Želim još jednom naglasiti da se tu radi o djeci u pretpubertetu i pubertetu, ne o odraslim osobama koje mogu sa svojim tijelom raditi što žele.
Jedna od rijetkih novinarki koju je nakon brojnih napada i prijetnji smrću J. K. primila u svoj dom pokraj Edinburga, kameno zdanje iz 17. stoljeća, napisala je da je to velik posjed, ali prije bi u kući prepunoj malih, niskih prostorija čovjek očekivao susresti Tolkienove Hobbite nego vojvode, prinčeve ili princeze. No, Engleskinja Rowling već je desetljećima stanovnica Škotske, veoma aktivno prati tamošnju politiku i nedavno je izazvala još jedan skandal. Pobunila se protiv novog škotskog zakona o govoru mržnje, odnosno zločinu iz mržnje koji je izglasan u škotskom parlamentu. Rowling smatra da taj zakon ozbiljno prijeti slobodi govora. Sve ono što je ona govorila o identitetskoj politici i zaštiti već stečenih ženskih prava prema tom zakonu je kazneno djelo.
Čim je zakon izglasan, Rowling je na socijalnoj mreži X podijelila svoja razmišljanja s milijunima i milijunima onih koji je slijede i objavila fotografije i priče o muškarcima, ozbiljnim zlostavljačima koji su pod krinkom svojeg transrodnog identiteta iskamčili boravak u škotskom ženskom, a ne muškom zatvoru, poput dvostrukog silovatelja koji se sad zove Isla ili bivšeg mesara koji se sad zove Amy i odjeven kao žena oteo je djevojčicu koju je seksualno zlostavljao 27 sati.
J. K. Rowling objavila je 11 priča o kontroverznim transrodnim ženama koje je na koncu nazvala muškarcima, kao da izaziva škotsku policiju da je uhapse jer širi netoleranciju. Željela je pokazati koliko taj novi škotski woke zakon, koji pokušava dokinuti slobodu govora i uvesti verbalni delikt, podsjeća na neke totalitarne prakse ili njezinog omiljenog Orwella kojeg je više puta citirala i kad su joj trans aktivisti prijetili smrću: "Partija ti je naredila da odbaciš uvid koji si dobio svojim očima i ušima. To je bila njihova posljednja, najbitnija zapovijed."
Suzanne Moore, novinarka Daily Telegrapha, prijateljica J. K. Rowling, koja je 2020. bila otpuštena iz Guardiana jer je napisala kolumnu o tome kako su ženska prava ugrožena borbom trans aktivista, napisala je da je J. K. zaista željela da je uhapse i da provede vrijeme u zatvoru i tako pokaže koliko je sulud zakon po kojem bi mogla biti kažnjena žena koja apsolutno ničim nije povrijedila prava trans osoba, koja je više puta isticala da im moraju biti zagarantirana sva ljudska prava, ali ne i pravo da svojim aktivizmom ugroze teško stečena ženska prava. Kako je, među ostalima, britanski premijer Rishi Sunak odmah podržao J. K., posve je vjerojatno da će zakon Humze Yousafa, škotskog "Prvog ministra", biti povučen. Kao što je napisala Suzanne Moore, ozbiljni napadi na J. K., ali i njezino troje djece ne prestaju. (J. K. je u drugom braku s liječnikom Neilom Murrayem dobila sina Davida (21) te kćerku Mackenzie (19), uz Jessicu (30) iz prvog braka). Pa ipak, kako "J. K. ima jajnike od čelika i britak um", kao što je napisala Moore, a hrabrost, izdržljivost i upornost dokazuje već desetljećima, Rowling sigurno neće popustiti.
