Marko Mamić, 22-godišnji dečko iz Garešnice, bio je dobro tajno oružje Željka Babića, izbornika Hrvatske u susretu protiv Mađarske u skupini C Svjetskog prvenstva u Španjolskoj. Ušao je s klupe i postigao brzinski četiri pogotka, nakon kojih su naši rukometaši stekli prednost koju su zadržali do kraja.
No, pravi bljesak Mamić je imao večeras kad je bilo najbitnije! Izbornik Babić u susret je ušao s Mandalinićem, ali nakon nekoliko njegovih promašaja, već nakon nekoliko minuta na parket je ušao Mamić. I – oduševio! Pucao je sa svih strana i doslovno ''terorizirao'' obranu Španjolaca i njihove vratare. Postigao je devet pogodaka i odveo kauboje u polufinale!
– Mamić je odigrao majstorski – rekao je Zlatko Saračević u trenucima kad je naš rukometaš dobivao nagradu za igrača utakmice.
A Marko je rukomet počeo igrati u Kutini, za Moslavinu. Sa samo 18 godina, nakon svjetskog kadetskog zlata osvojenog u Mađarskoj, iz Moslavine je otišao u švicarski Kadetten.
– Mnogi su se čudili kako nisam prvo došao u PPD Zagreb. No, ja sam se odlučio da odmah idem u inozemstvo. I možda je dobro što nisam otišao u neki jači europski klub u kojem bih vjerojatno grijao klupu. Kadetten je bio klub po mjeri. Istina, bilo mi je u početku teško, bio sam daleko od kuće, prvi put bez roditelja. Ali, tako je to valjda trebalo biti. Znam da me Goluža, tadašnji trener Zagreba, htio u momčadi i da me često hvalio, ali, eto, izabrao sam Kadetten jer sam mislio da je to najbolje za mene. Nisam siguran da bih te sezone u Zagrebu imao veću minutažu pokraj Josipa Valčića, Špilera, Matića ili Mandalinića – istaknuo je Mamić.
Debitirao je u Ligi prvaka u rujnu 2012. godine, i to protiv Barcelone. Te sezone briljirao je u Berlinu, protiv “lisica”. Postigao je devet pogodaka. Te je godine Kadetten u skupini igrao protiv zagrebaša. Na kraju ni švicarski ni hrvatski prvak nisu prošli dalje.
– Sjećam se da smo posljednje kolo igrali u zagrebačkoj Areni. Izgubili smo osam razlike, a ja se i nisam baš nešto naigrao. Postigao sam tek jedan pogodak – istaknuo je.
Dobre igre u Ligi prvaka donijele su mu ponudu iz snova. Otišao je u francuski Dunkerque i bio je prvi hrvatski rukometaš koji je igrao za taj klub.
– Možda sam im zapeo za oko kada smo igrali protiv njih i kada sam postigao pet pogodaka – istaknuo je Mamić, kojeg je u Dunkerqueu trenirao Patrick Cazal, koji je kao igrač osvojio s Francuskom dva naslova svjetskih prvaka, 1995. na Islandu i 2001. godine na domaćem parketu – istaknuo je “Maminjo”.
Znači tu ste u Francuskoj kao doma, pitali smo ga prije nekoliko dana?
– Pa da. Naučio sam brzo jezik, upoznao njihove običaje. Klub u kojem igram udaljen je dva sata vožnje od Rouena. Već su bili neki moji prijatelji iz Dunkerquea na našim utakmicama u Rouenu. Vjerujem da su i neki naši navijači došli tu zbog mene – rekao je Mamić.
Ovog ljeta završit će francuska epizoda u vašem životu. Nova je destinacija ni manje ni više nego aktualni prvak Europe – Kielce.
– Da, potpisao sam na četiri godine. Idem malo u goste k Iviću i Štrleku. Sviđa mi se što će u klubu biti puno mladih igrača, a kada te trenira Talant Dušebajev, onda to mora biti dobro. Drago mi je da će sljedeće ljeto sa mnom doći i njegov sin, Aleksej. Ima da “frca” na sve strane – rekao je Mamić.
U seniorsku reprezentaciju uveo ga je današnji izbornik Željko Babić. Prve seniorske minute odigrao je protiv Nizozemske i Turske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Poljskoj 2016. godine. Babić je imao ideju da mu Mamić bude starter na EP-u, a tako je i bilo. No, kada bi Mamić postigao prvi pogodak, onda bi ga Babić često zamjenjivao Sliškovićem. Ovdje na SP-u, kad nema Sliškovića, starter na lijevom vanjskom je Mandalinić.
– Ma nema veze tko počinje. Glavno da se nadopunjavamo. Kada nekome ide lošije, drugi ga pokriva i obrnuto. Ma, atmosfera je super - istaknuo je Mamić u razgovoru kojeg smo vodili uoči raspleta skupine.
Osim što je odličan igrač, ovaj je dečko izuzetno pristojan, susretljiv, kao i većina njegove generacije. Nekad nam se čini da su ti dečki preuglađeni za ovaj sport. Više izgledaju kao gospoda koja igraju golf. Mamić se najčešće ovdje druži s dečkima koji je rođeni 1994. Tako su jučer zajedno u šetnju pošli Mihić, Jotić, Božić-Pavletić i Mamić.
– Nije da se samo mi družimo. Eto, poveli smo u šetnju i nešto ‘mlađeg Stevanovića’ (12 godina stariji op. p.) – zeza se Mamić.
Bilo je pomalo komično vidjeti više od dva metra visokog Mamića kako se šeće uz puno nižeg Mihića. Kolika je razlika u visini?, pitali smo dvometraša Mamića.
– Razlika je u boci Coca-Cole – u šali će reći Mamić.
Dečko svaka čast,odigrao si muški do neba!!