Nakon što je prekinuo suradnju sa Sandrom Perković, s kojom je osvojio dva europska i olimpijsko zlato, Ivan Ivančić okrenuo je novu stranicu u životu. Barem što se tiče trenerskog posla. Bez obzira na to što ima 76 godina, ne pomišlja na mirovinu.
Na SP u Moskvu došao je kao trener Marina Premerua, koji će se natjecati u bacanju kugle. Veliki atletski trener danas nema nikakvih problema u odnosu sa Sandrom Perković, s kojom je lani osvojio olimpijsko zlato u Londonu.
Marković je moj novi pulen
– Naravno da ću s guštom pogledati Sandrin finale. Bez nerviranja. Nema ozbiljne suparnice, ne samo na ovom prvenstvu već i na budućim velikim natjecanjima. Osvojit će u Moskvi zlato lijevom rukom! – rekao je Ivančić.
A može li baciti do 70 metara?
– Može! Ona je već bacila tu dužinu, u Beču na jednom mitingu izmjereno je 69,99 metara. Ali nije priznato jer nije bilo dopinške kontrole. Za mene njezinih 69,11 metara nije osobni rekord kad znam da je na natjecanju bacila puno, puno duže – rekao je Ivanča.
Kad smo već kod afere dopinga...
– I dalje tvrdim da nismo ništa pogriješili! Čak sam našao odličnog odvjetnika iz Beča koji mi je rekao da nema šanse da izgubimo slučaj ako idemo na sud. Čak je bio spreman podmiriti sve troškove da je izgubio slučaj. No, Sandra nije htjela i odustao sam od svega – rekao je Ivančić.
Ima li šanse da vam se putovi na bacalištu ponovno sretnu?
– Ne. To je za mene gotova priča. Sada sam uzeo jednu skupinu talentiranih bacača i s njima ću pokušati napraviti barem slične rezultate kao sa Sandrom – istaknuo je Ivančić.
Prvenstveno mislite na Martina Markovića?
– Da sam ga trenirao od samog početka, on bi već sada bio svjetski kadetski prvak i rekorder u bacanju kugle. Ovako, treniram ga tek pet-šest mjeseci i medalja na kadetskom SP-u izmaknula mu je za nekoliko centimetara. Ali, nadoknadit ćemo medalje već sljedeće sezone. Zasad baca kuglu i disk. Pokazalo se da nije dobro trenirati dvije sprave. Morat ćemo se uskoro opredijeliti za jednu. Inače, Martin je odlično građen i za svoju visinu je izuzetno brz – istaknuo je Ivančić, koji je pokazao i da odlično poznaje ruski jezik.
– Ah, kad se sjetim Moskve 1980. godine... Trebao sam ići na OI, bio sam u dobroj formi, te godine osvojio sam zlato na dvoranskom EP-u. No, u Moskvu je otišao Vladimir Milić bez obzira na to što sam nastupao 1972. u Münchenu i četiri godine kasnije u Montrealu – istaknuo je Ivančić.
Četiri sata na aerodromu
Zašto Milić?
– Ne znam – rekao je Ivančić.
Možda zato što je godinu dana prije bio zlatni na Mediteranskim igrama u Splitu, dok je Ivančić na istom natjecanju bio treći. Milić je na kraju bio osmi u Moskvi. I dok su se evocirale uspomene otprije 33 godine, Ivančić je upao u probleme na ruskoj granici. Jer se solidarizirao s Kemalom Mašićem, bacačem kugle iz BiH, kojem su u vizu pogrešno napisali datum rođenja. Umjesto 1985., pisalo je 1958. godina. Dok se to nije riješilo, Ivančić je s njim i Premeruom ostao na aerodromu. Gotovo četiri sata...
