Izgubivši uvjerljivo od Splita (67:96), u drugoj polufinalnoj utakmici doigravanja za prvaka, košarkaši Cibone završili su jednu vrlo tešku i mučnu sezonu. A slika i prilika svih poteškoća bila je upravo i ova utakmica.
A u njoj vukovi sa samo četiri seniora nisu mogli parirati igračkoj širini žutih koji su tako, prilično elegantno, otišli u finale. A ondje će se namjeriti na boljeg iz polufinalnih ogleda Zadra i Dinama. A oni večeras u Zagrebu (20 sati), u istoj dvorani (KC D. Petrović), također igraju drugu utakmicu polufinala uz meč-loptu za Zadrane.
- Mi energetski nismo mogli parirati Splićanima koji su nam zabili 19 koševa iz drugog napada jer smo imali problema s defenzivnim skokom. Čestitao bih svojim igračima na jako dobroj sezoni koju su izgurali unatoč velikim poteškoćama koje su nas dovele da domaće utakmice igramo s po pet, potom s četiri a ponekad i s tri seniora - kazao je Cibonin trener Dino Repeša na kojeg se nadovezao i negdašnji cibos, danas trener Splita, Slaven Rimac:
- Ja čestitam Ciboni na trećem mjestu u ligaškom dijelu. To je s ovako kratkom rotacijom stvarno bio uspjeh.
I dok Rimca čeka finale doigravanja (mnogi će reći sa Zadrom), Repešu čeka neizvjesnost vezana uz angažman u sljedećoj sezoni.
Želim demantirati sve glasine da sam već negdje nešto potpisao. Ne želim žuriti s takvom odlukom jer bi mi uvijek bilo žao kada bih to napravio. Ja bih bio najsretniji kada bih mogao nastaviti raditi u Cibonu. Imam ideju da se zadrži hrvatski nukleus momčadi, da se napravi jača momčad i napadnu veći ciljevi. No, nemam konkretne informacije o budućnosti kluba koji prvo mora riješiti financijske obveze u tekućoj sezoni. Ja sam spreman za daljnju suradnju ali stvarno ne znam što će sutra biti s klubom niti s nama jer svaki tjedan stižu drugačije informacije. Jedni govore jedno, drugi da dolazi nova struja i ja ne znam kome vjerovati kad svako gura svoju priču – kazao je Repeša koji se zahvalio svom stožeru kojeg su činili pomoćnici Bariša Krasić i Edi Rački, kondicijski trener Bruno Damjan i dugogodišnji i vrsni fizioterapeut Nikica Šižgorić.
Za ono što je ovaj klub izgurao ove sezone, naročito u domaćem prvenstvu u kojem su uglavnom bili s pet ili četiri seniora, simpatizeri kluba svi igračima komplimentiraju. No, na račun uprave pohvale baš i ne stižu a njima loptu prebacuje i kapetan Krešimir Radovčić.
Imam osjećaj da smo u jednoj sezoni odradili dvije. Davali smo 300 posto od sebe. Pohvalio bih ove momke, izvukli smo maksimum, ostali bez problema u ABA ligi a i dosta utakmica smo odigrali dobro. Treći smo u ligaškom dijelu Favbet Premijer lige, igrali smo finale Kupa i iza nas je jako dobra sezona. A sada je na ljudima iz kluba da rješavaju ostale stvari.
A to su financije odnosno dugovi prema bivšim igračima ali i ovima koji su izgurali ovu sizifovsku sezonu.
Već na početku sezone so znali da ćemo se ubiti ali ovakvo što ipak nismo očekivali. Do travnja smo nekako izdržali a onda smo fizički pali. Sezonu smo izvukli zbog dobrog rada trenera i dobrog odnosa igrača prema poslu. Stavili so sve probleme sa strane i igrali. Baš smo pričali međusobno u svlačionici da se te stvari moraju riješiti a Cibona mora imati 10-12 igrača ako sljedeće sezone u ozbiljnu borbu. Jer, igrati još jednu ovakvu sezonu nema smisla.
Iz načina na koji nam je kapetan govorio, stekli smo dojam da bi rado ostao.
Pa većina nas bi htjela ostati u Ciboni no na ljudima iz kluba je da normaliziraju stvari. Momci se ugodno osjećaju u Zagrebu.
A jedan od tih je i srpski košarkaš (s hrvatskom putovnicom) Aleksandar Aranitović koji je postao ljubimac publike ali za kojeg je pomalo čudno da je ostao u klubu u upravo završenoj sezoni.
- Ovdje se osjećam kao kod kuće, prija mi Zagreb a držim i da sam napravio dobar košarkaški potez. No, meni ugovor ističe a što se tiče mog ostanka nema što reći. Nadam se da će klub stati na noge, Cibona to zaslužuje.
Dakle, nije nemoguća misija da Sani ostane još jednu sezonu. Dakako, ako uprava sredi financije.
- Svakako, čim sam ostao drugu godinu znači da i ta opcija postoji. No, ovakva sezona, s pet a ponekad i s tri seniora, doista nema smisla. Hvala Bogu da se nitko nije teže ozlijedio.
Ako pak odu oni koji su iznijeli ovu sezonu (Radovčić, Majcunić, Aranitović, Perasović) i ako se ne vrate oni koji su ili tijekom sezone otišli (Vuković) ili su se ozlijedili (Bundović), za Cibonu neće imati tko igrati osim juniora poput Pavkovića, Katanovića, Ferderbera, Kojundžića, Crnogorca, Bandova...
- Tako je no vjerujem da ljudi iz kluba rade na tome i da im treba vremena da se to sredi, nadam se dovoljno rano da se složi dobra momčad – kazuje Aranitović.
Dakako, ovdje ne smijemo zaboraviti ni one igrače koji su igrali (više ili manje dobro) ABA ligu (Mustapić, Bošnjak, Buljan, Proleta) koji bi zasigurno voljeli igrati u sređenoj Ciboni ali ne u ovakvoj u kojoj su utakmice domaćeg Prvenstva – zbog neisplaćenih dugova igračima iz prethodne sezone – morali gledati navijački.
U svakom slučaju, jasno je da su na potezu direktor kluba Tomislav Šerić i uprava odnosno zagonetni investitori za koje također vrijedi ovo što su rekli igrači da ovakva sezona više nema smisla. Gospodo, ili ćete spasiti klub a ako to ne možete onda ugasite svjetlo, zapalite svijeću i prepustite nekome da krene od nule. Jer, gledati ovakvu Cibonu u domaćem Prvenstvu stvarno više nema smisla.
