Trebalo je danas biti samo na jednom mjestu. Čarobni prostori Green Golda koji se nalaze na Radničkoj cesti, čiji je naziv u suprotnosti s današnjim događajem, bili su mjesto nesvakidašnjeg „hypea“ čak i za metropolu.
– Znate, on će zaista biti s nama, ali samo nekoliko točno određenih sati i ni minutu više, umorno nam je otkrio jedan od organizatora.
U Zagreb je stigao Mika Hakkinen. Čak i površnijim pratiteljima svjetskog sporta sasvim je jasno o kome je riječ. Dvostruki je osvajač titule najboljeg u Formuli 1, jedan od onih rijetkih koji su pomrsili račune možda i najboljem vozaču ikada, Michaelu Schumacheru. U hrvatsku je metropolu stigao s posebnim zadatkom, kao globalni ambasador kampanje Join the Pact – Ako piješ ne vozi, čiji je organizator Diageo, najveći svjetski proizvođač visokokvalitetnih, ili kako se to danas voli reći, premium pića. Među prvih dvadeset trgovačkih marki u tom društvu, čak osam je u vlasništvu te globalne tvrtke. Njihov je i Johnnie Walker pod čijim se brendom ova kampanja i održava, a s kojom je Mika Hakkinen obišao već 35 svjetskih zemalja. S njim je stigao i Caparo T1, superautomobil za koji kažu da je najbliže autentičnom iskustvu vožnje pravog F1 bolida, kojima Caparo i jest inspiriran. A samo su tri takva ostala u svijetu. Postiže oko 300 km/h pogonjen s čak 580 KS. To je automobil kojim je Mika Hakkinen Zagrepčanima u današnjim popodnevnim satima demonstrirao zašto je nekada bio najbolji vozač na svijetu. Jedan je od prisutnih novinara Fincu postavio sasvim logično pitanje:
– A koliko mislite voziti Radničkom?
Hm, kao da je Hakkinen malo zastao, 300 svakako ne mogu, ali mislim da ćemo 250. Ali bit će bučno i puno dima iz guma, uspio je inače suzdržani sjevernjak nasmijati prisutne. Disciplina besprijekorna, satnica nategnuta, trebalo je biti strpljiv i pričekati na svojih pet minuta za susret s velikim vozačem i izbjeći ponavljanje klasičnih pitanja s pressice. Najveći vozač protiv kojeg je vozio bio je svakako Michael Schumacher, no istaći će i odličnog Škota iz tog vremena, Davida Coultharda. Ali i otkriti:
– Pa nema u Formuli 1 prijateljstva. Mislim, to je izuzetno opasan sport, vozači voze jedni protiv drugih, teško je nakon takve teške bitke i toliko adrenalina izići iz bolida i prijateljevati s nekim sa staze. Nema tu milosti, govori Mika.
Zadovoljan je i s time kako danas utrke izgledaju:
– Formula treba pretjecanja, a toga danas zaista ima mnogo, što je zaista dobro. I dalje vozač mora biti potpuno koncentriran i koristiti se maksimalno onim što ima. To se ne mijenja, kaže. Ipak, njegovoj staroj momčadi ove sezone ne cvjetaju ruže, barem zasada.
– Kada vas uhvati loša serija, vi naprosto zbijete redove, održavate sastanke i riješite to. McLaren sada ima problema, ali nema nikakve sumnje da će se oni vratiti. Tko će biti prvak, pitate? Pa, da ste me to pitali za četiri mjeseca, odmah bi vam odgovorio, odvrati duhovito nastavivši: – Teško je to reći, nikada se ne zna. U nekoliko utrka promijeni se sve. Ni tajna uspjeha nije stvar koja se mijenja: – Meni je do prve pobjede u Grand Prixu trebalo sedam godina. Znači, očito je da morate biti jako strpljivi. Recept je uspjeha u Formuli 1 isti kao i u drugim profesionalnim sportovima – morate trenirati, imati iza sebe dobru momčad s kojom se razumijete. To je naprosto tako.
Vrijeme ne gubi ni u mirovini: – Uključen sam i u druge dobrotvorne akcije, jednu s Hermesom (riječ je o jednoj od najvećih dostavnih službi, op.a.), a tu je i Arqueonautas, fundacija za očuvanje pomorske baštine u kojoj sam s Kevinom Costnerom. Nije mi dosadno, uz osmijeh će Finac. Ali zašto su baš Finci tako dobri u oktanskim sportovima? Mika Hakkinen odrastao je u istoj ulici kao i nekadašnji F1 kolega i imenjak mu Salo, otac mu je svojedobno kupio go-kart na kojem se natjecao legendarni finski vozač Henri Toivonen. Za odgovor jesu li baš Finci vožnji najodanija svjetska nacija i zašto ih vožnja toliko privlači, ipak mu je trebalo nekoliko trenutaka: – To je zaista dobro pitanje. Možda je razlog tome ipak vrijeme, kod nas je stalno led, morate biti vješti u vožnji da biste savladali zaleđene putove. A čini se da vožnju volimo sami po sebi. Sve nas zanima, Formula 1, reli… Samo recite – zaključuje. Svojedobno ste bili i gost popularnog Top Geara. Ti dečki gaje sasvim posebne emocije prema automobilu. Znači li vama automobil u privatnom životu isto što i na stazi? – Nema tu neke usporedbe. Zato sam se i pridružio ovoj kampanji. Juriša se isključivo na stazi, na cesti tome nema mjesta, pa tako ni ja to ne radim. Ima li i netko od njegove djece taj trkački gen? Bi li želio nekoga od njih vidjeti za volanom automobila visokih performansi?
– Imam troje djece, dvije kćeri i sina. On ima 12 godina, ali već vozi karting. Ako uspije, super – nemam baš ništa protiv toga, ponosno uzdiže u zrak palčeve obje ruke. Samog Miku veliki je BBC stavio na 14. mjesto liste najboljih vozača svih vremena. Je li to za njega dobar ili razočaravajući rezultat? – Molim!? Ma to je odlično, za mene veliko priznanje. Pa pogledajte samo koliko se velikih vozača natjecalo kroz povijest, ispali sav se ozarivši i pomalo nas čak i iznenadivši skromnošću.
Imali ste poseban odnos s Ronom Dennisom (njegovim šefom u momčadi McLaren op.a.) koji je nadilazio puku profesionalnost. Tehnologija je ipak sve prisutnija. Mislite li da će se u Formuli 1 ponoviti Ron Dennis? – Volio bih da bude tako. To je bio poseban odnos, isto kao što su i svi koji se pojave u Formuli 1 posebni. Imate Kimija ili Vettela. Zato tehnologija jest bitna, ali osobnost je ipak osobnost, smireno će.
I za kraj ono najbitnije. Je li ono famozno pretjecanje na Spa Frankorchampsu kada ste simultano prešli Zontu i Schumachera vrhunac vaše karijere ili pamtite i bolje trenutke? Tu smo ga očito digli: – Ma to je to (zamalo je poskočio)! Mislim, imao sam ja spektakularnih pretjecanja i kada sam vozio druge automobile u drugim prvenstvima, ali u Formuli 1 to je zasigurno to, moj najbolji trenutak ikada.
