Njemačka je 2006. potrošila oko 48 milijardi dolara, a Južna Koreja i Japan 2002. 52 milijarde. Iako su dužni kao Grčka, Južnoafrikanci su se i dodatno zadužili, a smatraju da će im se sve to vratiti.
Najviše novca potrošili su na infrastrukturu, 9,1 milijardu dolara za gradnju cesta, 2,3 milijarde za zračne luke, 2 milijarde za željeznički sustav te 1,7 milijardi za stadione. A baš su stadioni najveći kamen spoticanja u raspravama je li se zemlja u kojoj čak 25% stanovnika živi s manje od dolara dnevno trebala toliko zaduživati. Dok će željeznica i autoceste podignuti njihov standard, velebni stadioni sigurno neće.
– Bojim se da će nakon natjecanja ti stadioni zjapiti prazni. Postat će "bijeli slonovi" – rekao je južnoafrički borac za ljudska prava Dennis Brutus.
Činjenica je da se u gradnji stadiona otišlo korak dalje nego što je uistinu bilo potrebno za svjetsku nogometnu smotru. Kako drukčije objasniti činjenicu da je betonski luk iznad stadiona u Durbanu koji simbolizira ujedinjenje nekoć podijeljene države dug 306 i visok 120 metara. Novi stadion u Durbanu stajao je 450 milijuna dolara, a samo taj betonski luk 30 milijuna.
– Možda smo potrošili previše, ali Svjetsko prvenstvo u JAR-u utjecat će pozitivno na cijeli afrički kontinent, baš kao što se to dogodilo kad je Barack Obama izabran za američkog predsjednika. Bliži se veliki trenutak za Afriku! Pa ako zbog toga stadioni nakon SP-a moraju ostati prazni, neka ostanu! – smatra južnoafrički nadbiskup i nobelovac Desmond Tutu.
hebiga