Ne samo da će Luka Modrić u Kairu podebljati broj svojih nastupa za Hrvatsku na 173, nego će – zajedno s Kovačićem i Brozovićem – podijeliti titulu reprezentativca koji će za vatrene nastupiti i na četvrtom kontinentu izvan Europe.
Dakle, prije istrčavanja u Africi, Modrić, Brozović i Kovačić za Hrvatsku su najprije nastupili 2014. godine u Južnoj Americi; na Svjetskom prvenstvu u Brazilu; potom 2018. godine u Sjevernoj Americi u prijateljskoj utakmici s Peruom u Miamiju, te 2022. godine u Aziji; u Kataru i u Saudijskoj Arabiji. Domagoj Vida također je s Hrvatskom bio na spomenuta tri kontinenta, ali na SP-u u Brazilu kod Nike Kovača nije odigrao ni minutu.
Ladić branio u Australiji
Na četiri kontinenta s Hrvatskom nastupili su (ili će nastupiti, uz spomenutoga Vidu): Dražen Ladić (Europa, Australija, Azija – Japan, Afrika – Maroko), Ivan Perišić (Europa, J. Amerika, S. Amerika, Azija), te Mario Pašalić, Lovro Majer, Nikola Vlašić i Andrej Kramarić – Europa, S. Amerika, Azija, Afrika. Nitko od spomenutih Dalićevih izabranika neće imati priliku zaigrati za Hrvatsku u Australiji. Taj privilegij imali su vatreni iz 1992. godine, među kojima su najistaknutija imena bili Ladić, Štimac, Bilić, Jerkan, Vlaović, a kapetan im je u jednoj utakmici bio pokojni Dubravko Pavličić.
A što će izborniku Zlatku Daliću otkriti turnir u Egiptu? U fokusu će biti četiri pozicije: desni branič, lijevi branič, lijevo krilo i napadač. Krenimo redom: bitka za poziciju desnoga braniča već se neko vrijeme odvija između Josipa Juranovića i Josipa Stanišića. Donedavno je prvi izbor bio Juranović, no nastupi za Bayer Leverkusen ove sezone pogurali su Stanišića. On ima 15 nastupa za Bayer ove sezone, postigao je jedan pogodak, te u Kickeru ima prosječnu ocjenu 3.21 (raspon 5 do 1), no Stanišić je u Bayeru više utakmica odigrao na poziciji stopera nego desnoga braniča. To možda ide na ruku Juranoviću, iza kojega je 14 bundesligaških nastupa za Union Berlin, uz prosječnu ocjenu 3.73, isključivo na bočnim pozicijama: braniču i desnom veznom.
Idemo dalje: Dalićeva prva opcija za lijevoga braniča je Borna Sosa, igrač čiji je centaršut (na glavu Budimira) otvorio Hrvatskoj vrata Europskog prvenstva. Izbornik u Egipat nije pozvao Bornu Barišića, u čijoj je statistici ove sezone čak šest namještenih pogodaka u dresu Rangersa, što bi trebalo značiti da Dalić – poput Guardiole – na lijevome braniču vidi i Joška Gvardiola. To je bilo vidljivo već prvoga dana okupljanja u Zagrebu, kada je naknadno bio aktiviran poziv Ćaleti-Caru, s kojim Hrvatska u Kairu sada posjeduje još trojicu stopera koji nisu – poput Gvardiola – specijalizirani za bočne pozicije; a riječ je o Vidi, Erliću i Pongračiću.
U Kairu će Dalić naravno tražiti i rješenje za poziciju koju je svojom nesrećom otvorio Ivan Perišić. Za sada su jedini kandidati za lijevokrilnog napadača Luka Ivanušec i povratnik Marko Pjaca. Osobito je intrigantna Pjacina pojava, kao igrača koji se u nacionalnu momčad vraća nakon gotovo pet i pol godina – posljednji nastup ostvario je još 15. studenoga 2018. godine protiv Španjolske u Zagrebu. I trebao je promijeniti čak pet klubova – Anderlecht, Genou, Torino, Empoli i Rijeku – da bi ga njegov klupski trener Željko Sopić ponovno lansirao u nacionalnu momčad. Inače, Pjaca je na SP u Rusiju išao kao igrač Schalkea, na EP 2016. kao igrač Dinama, u Tallinnu se 2017. ozlijedio kao igrač Juventusa, a posljednji nastup za vatrene 2018. upisao je kao igrač – Fiorentine.
Špice zajedno 32 pogotka
Pjaca ove sezone u SuperSport HNL-u ima pet pogodaka i četiri asistencije u 20 nastupa, dok je Ivanušecov učinak u Feyenoordu jedan pogodak i šest asistencija u 27 nastupa.
Na kraju, Bruno Petković je zahvaljujući Budimirovoj bolesti isplivao u prvi plan, kao jedini centralni napadač – zasluženije nego ikad. Bruno će u Kairu imati priliku uvjeriti Dalića da je dostojan prvoga izbora za vatrenu devetku u bilo kojoj situaciji, pa i ravnopravan Budimiru, koji ipak igra u jačoj ligi, a i odveo nas je na Europsko prvenstvo. Naime, nije se već neko vrijeme dogodilo da naše prve dvije špice kombinirano imaju više od trideset klupskih pogodaka u jednoj sezoni: Petković za Dinamo 16 (uz 8 asistencija), Budimir za Osasunu 16 (2 asistencije).
Realno, vrhunske napadače u formi mi nemamo! Kad kažem vrhunske mislim na igrače tipa Šuker, Bokšić, Vlaović, Pršo, Eduardo, Mandžukić, Perišić..., koji su, svaki u svoje vrijeme rješavali utakmice. Jedina šansa je da golove zabijamo iz prekida i da veznini igrači šutiraju s 20 metara...