Zdravko Mamić u Maksimiru imao je opsežno izlaganje na temu sukoba s Eduardom. U nastavku je transkript Mamićevih riječi...
Ovo je Duduov "spin"
– Imaju dvije stvari. Jedna je to da Hrvatska počiva na legalitetu prava i ne bih imao potrebe da bilo što govorim o tome jer imam povjerenja u sud. Ovo što se radi preko medija pokušaj je pritiska na sudstvo, to je, kako vi novinari govorite, spin Eduardova tima koji vam je dostavio dokumente.
– Ja sam javna osoba i dužan sam javnosti odgovarati, bilo o navijačima, građanima RH, medijima...
– Nevjerojatno je da se objavi dokument, za koji ja potvrđujem da je istinit i vjerodostojan, iz 2001., sklopljen između Eduarda da Silve i tadašnjeg njegova skrbnika Suzana te mene s druge strane. Tada sam bio građanin kao svaki drugi, bez funkcije u hrvatskom nogometu i Dinamu.
– Kad sam upoznao Eduarda prije 16 godina, čuo sam da ima jedan dečko koji je talentiran, ali dvije godine živi u svlačionici pored pomoćnog igrališta ispod istočne tribine i pitali su me bih li se time ja pozabavio. Provjerio sam Suzanove papire na kojima je pisalo da je svu skrb Duduova majka dala njemu. Bilo je repova oko dolaska, jer im sredstva nisu isplaćena i ja sam im rekao pomoći oko toga te je tako počeo naš odnos.
Svaku riječ morao je razumjeti
– Svaki put kad smo radili bilo kakav ugovor, aneks ugovora, a radili smo to nekoliko puta, Eduardu da Silvi i njegovu skrbniku Suzanu napravljen je dokument na hrvatskom i portugalskom kod javnog bilježnika i sa sudskim tumačem. Ja bih svaki put bilježnicu pitao zašto nam to čita, došli smo svojevoljno, a ona bi za svaku stavku pitala jesmo li je razumjeli?
– Zamislite da on nije razumio da se oženio za svoju današnju suprugu Andreu? Iluzorno je da on nije razumio što potpisuje, zbog toga nisam ni trebao biti ovdje, nego da hrvatska javnost razumije o čemu se radi. Svaki je ugovor dobra volja obiju strana. Pričam o ljudskoj i moralnoj razini, ne trebaju mi odvjetnici ovdje, a vi nabrijavate o ''robovlasničkom odnosu''.
O postocima
– Čovjeku sam dao milijun eura svog novca, novca svoje maloljetne djece. Zašto je to predmet sprdnje? Vodio ga doktoru, platio operaciju trbušnog zida... Što je smiješno u tome? U ugovoru mu piše da njemu ide 50 posto, 25 Suzanu, 25 meni. To je nekome neprimjeren postotak, ali takav je bio dogovor. A onda ja 300 tisuća dolara dajem Suzanu da bih povukao tužbu, ne da bih otkupio pravo na Duduove prihode, i onda Suzanov dio dajem Duduu!
– I od svojih 25 posto dajem pet posto Da Silvi, kroz sve anekse omjer je 80 posto na Da Silvu, a 20 na mog sina Marija Mamića.
– Ja sam ulagač u talentirano dijete koje nema financijskih mogućnosti za trenere, vitaminizaciju, testiranja na fakultetu, nutricioniste... Sve sam to ja financirao... Bio sam opremljen tada bolje nego Dinamo danas, imao sam Zvonka Komesa, bio sam avangardan.
– Što je tu nezakonito, nemoralno? Nakon svega što sam nabrojio. Sjećate se kad je Dudu kazao da je mislio da će se Zdravko Mamić ponašati kao njegov menadžer? Znate što to znači? Da su Eduardo da Silva i njegova supruga u hotelu u Londonu tražili da Dinamov novac prebacim njima, što sam ja odbio. Dinamo je dobio 13,5 milijuna eura na svoj račun, od toga on nije dobio ni lipu, a ni Zdravko Mamić ni obitelj Mamić. To je jako važno i jako provjerljivo. Novac je sto posto legao na račun Dinama, nitko drugi ni lipu nije dobio.
Zdravku ni kune
– Sukus je svega da je Dinamo dobio sto posto sve, u Šahtaru ima 15 milijuna eura u pet godina, u Arsenalu je imao dva milijuna godišnje, a Zdravko Mamić je dobio ''zero''. Dinamo 13,5 milijuna eura, on je multimilijunaš, ja nemam ništa, a još mi se smije u lice. To je gola istina, druge nema. Ovo govorim radi javnosti, radi morala. Nemoguće je da se nečija sposobnost i poštenje pretvore u nešto tako ružno. Napravili ste od mene monstruma, od dobrog čovjeka, genijalca. Sram može biti sve koji su to radili.
– Platio sam mu svadbu, kupio dva auta, vratio kredit u Hypo banci za stan od 250 tisuća eura, isto toliko sam mu dao da kupi mami kuću u Brazilu. I sad bih ja trebao biti žrtva smicalica i igara? Poštujem hrvatski sud i čekam njegovu presudu. Dovedem ga na vrh svijeta, a on mi se smije.
– "Baj d vej", dobio sam napadaje kad sam vidio kako je protiv Turske odigrao tri minute. Rekao sam Slavenu da to ne odobravam i da to nije pošten potez. Ali ja sam za igrača Eduarda, čovječe Božji. Koliko je pobjeda donio reprezentaciji, ne mogu ga mrziti. Gdje je bio deset godina otkako je potpisao ugovor? Taj prokleti novac! Njemu i njegovoj obitelji nikad ga dosta.
Ima nekoliko dana prije nego ga tužim
– Rekao sam na kraju neka mi vrati samo mojih milijun eura. Sad mu dajem nekoliko dana prije nego što konačno podnesem kaznenu prijavu, onda može završiti sa zatvorskom kaznom. Neću neprijateljstva, nemam što skrivati, tražim samo svoj novac nazad.
– Pravi štetu Dinamu i meni, a digli smo ga na vrh svijeta i odveli u jedan od najboljih klubova na svijetu.
– Potpisali smo 2001. kad nisam ni bio u Dinamu, ne znam što je mislio pod tim kad je rekao da ne bi napredovao u Dinamu da nije potpisao ugovor.
Srpsko i bosansko podzemlje
– Njegov službeni zastupnik, kad je prelazio u Arsenal, bio je moj sin Mario Mamić. Taj je posao platio engleski klub Arsenal i, kad dolazimo u London, onda nam iz Arsenala uvjetuju da u tom poslu budu i dva brata Kašmirija, pakistanski agenti. I mi, ne želeći pokvariti posao stoljeća, pristajemo da oni budu partneri Marija Mamića s tim da je u ugovoru s Arsenalom službeno menadžer Mario Mamić. On se s njima dogovara da proviziju od Arsenala dijele 50:50. I dođe prava rata i oni to dijele po dogovoru. Eduardo odlazi u Arsenal, a kad je shvatio da mu neću dati Dinamov novac, otkazuje ugovor mome sinu. Arsenal Mariju prestaje uplaćivati novac, a braća Kašmiri putem srpskog i bosanskog podzemlja dva puta meni šalju frajere koji za njihov račun žele naplatiti cjelokupno pravo na transfer. U oba sam navrata bio s tim ljudima koji su mi prezentirali sve, ali rekao sam da im ne mogu dati ono što nisam dobio. I kažem sinu da nazove braću Kašmiri i kaže im da, ako mi se još jedanput netko obrati za taj slučaj, sve prijavljujem policiji i Interpolu. Inače, bio sam na tu okolnost ispitivan, i ja i Dudu, na hrvatskoj policiji. A to su oni doznali od svojih kolega iz Srbije.
– Stalno inzistirate na nevažnim detaljima, a ja sam rekao da moj sin nikada neće raditi posao s Dinamom ni u ulazu ni u izlazu. On radi menadžerski posao u inozemstvu i to nikad nisam negirao. Završio je ekonomski fakultet, dio školovanja proveo je u inozemstvu i ponosan sam na njega.
Ja sam branik mafije iz Dinama
– Ili sam ja lud ili mi se čini da vi ne razumijete o čemu se radi? Eduardo je otkazao punomoć ljudima, mom sinu, a onda su ti ljudi išli neciviliziranim sredstvima naplaćivati sredstva od mene! To je poanta! Koliko sam puta ja morao braniti zakonitosti u Hrvatskoj i Dinamu, ja sam branik mafije iz Dinama! To sam vam stalno govorio, kontrolirali smo svakih mjesec dana. Vi hoćete na silu da ja eksplodiram. Ali o tim stvarima ne mogu govoriti, a i te kako želim. Vidite kakva me muka na to natjerala, a mogao sam biti otet, ili ja ili netko od moje obitelji.
– Vidite kako je moja hrabrost honorirana? A to je sve prouzročio taj mali šmrkavac! Ne mogu vjerovati da mi ne da moj novac koji ionako ne mogu vratiti jer je njegova vrijednost bila nemjerljiva prije deset godina. Ja sam pod permanentnim mobingom od vas mnogih, i Dinamo i ja.
– Mi smo najkontroliraniji i najtransparentniji klub, mislite da dosad ne bi nešto našli? Dobro da sam normalan više, ubijate me na živo? Što to u Dinamu ne valja, je l' netko nije dobio plaću, uskrsnicu?
Swoboda je papak
– Kad taj činovnik iz Austrije Swoboda zabada nos, a nema nijedan podatak, ništa ne zna, on je iskorišten, izmanipuliran. Kolege po cinkeraškoj liniji tražili su ga da dade očitovanje, a on je to kao papak napravio. Postoji spirala domaćih izdajnika kojima sve što je hrvatsko nije drago, a Dinamo je simbol hrvatstva, hrvatske vjere, simbol transparentnosti i sportske uspješnosti. Neka se Swoboda i slični bave svojim dvorištem jer im se pred očima raspada Europa.
– Ovo je građanski ugovor, čisti spin i te teze o trajanju skrbništva najdulje četiri godine ne stoje. To je posao koji je privatno ulaganje kao što ih ima milijardu. Ne znam što tu treba objasniti jer nema veze s menadžerskim ugovorom. Kako predvidjeti od 16. godine kad će netko zarađivati. Ugovor nisam sastavio, ali stojim iza njega.
– Duboko se želim naći s Eduardom i riješiti sve u četiri oka, tako to rade pravi džekovi i tako je najbolje za sve. Nijednog ga trenutka nisam prijekorno pogledao jer nema čovjeka na svijetu s kojim nisam dobar. Novinara Šipsa uvrijedio sam ovdje i kajat ću se do smrti. Kad sam došao na suđenje, rekao sam da sam ja kriv, ja ne mogu lagati, nikad ne lažem. Nosim svoj križ za ono za što sam kriv, ali da je ovoliko nepravde nekom klubu i Mamiću učinjeno, to nikad nisam vidio. Nemoguće je koja je to zamjena teza.
– Eduardu neka je sva slava i sva sreća svijeta. I prije i poslije njega potpisao sam još 60-70 ugovora. Ne, ne otkako sam u Dinamu, a život otprije ne mogu izbrisati.
Novinari su se našalili i pitali ima li šanse da Eduardo dođe u Dinamo...
– Dabogda Eduardo ujutro došao u Dinamo, ja bih bio najsretniji na svijetu. Toliko nas je zadužio da ima mjesta u svim našim vitrinama i u HNS-a. Zaklinjem se svojim zdravljem i obitelji da je istina sve što sam rekao.
O svlačionici u poluvremenu protiv Intera
Prisustvovao sam jadu i nemoći moje momčadi i bilo me je sram pa sam u poluvremenu otišao u svlačionicu. Ovo je prvi put od svakog mog ulaska da Dinamo nakon toga nije pobijedio. Uvijek sam ulazio kad bi gubili, slabo igrali. A razlog je što sam otišao sa stadiona jer u svim sam dosadašnjim slučajevima ostajao, a praksa pokazuje da, kad god odem, Dinamo izgubi, to je statistička istina.
– Kroz te situacije radim dodatnu mobilizaciju. To sam radio kod svih trenera jer se pokazalo da imam nešto što oni nemaju, i obrnuto. Mi se samo dobro nadopunjujemo. Imam utjecaja na naše igrače i to koristim za korist kluba. Najveću korist imaju igrači. Oni ostvaruju karijere, velika primanja, igre za reprezentaciju, transfere.
- Poanta je u tome da sam ja pobjednik, ali mi nije nebitno kako ćemo izgubiti od Reala pa makar izgubili sto od sto utakmica.
- Kruni se nisam obraćao jer Dinamo nije imao većeg radnika nego što je on u posljednjih 20 godina. Vidjet ćemo je li to dovoljno. Ali ono što nam sada fali je Ćiro Blažević iz '82. jer je jedini od svih trenera znao natjerati igrače da ljube znoj sa dresa, travu, zidove u svlačionici. Kruni dajem zahtjev i u ime uprave ovlaštenje da to smije činiti. Danas se radi o novoj generaciji mladosti kojoj nije sveto ono što je nama bilo sveto.
Netko mi brise komentare,....skroz.